Najave

Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA
Zlatna misa fra Blažena Lipovca
30.8.2021.Koraće

Pod geslom „Gospodin je moja snaga, moja pjesma…“ svoju zlatnu misu - 50 godina svećeništva proslavio je u subotu, 28. kolovoza u svojoj rodnoj župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Koraću u Bosanskoj Posavini fra Blažen Lipovac, svećenik-redovnik franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Na vanjskom oltaru, koji su za tu prigodu lijepo i znakovito ukrasile župljanke župe sv. Josipa u Dubici u kojoj je zlatomisnik na službi župnoga vikara, uz zlatomisnika je suslavilo dvadesetak svećenika, a posluživao je trajni đakon Vrhbosanske nadbiskupije Robert Čabraja. Pozdravnu riječ uputio je na početku mise domaći župnik fra Ivan Marić, derventski dekan. Kako iz zdravstvenih razloga nije mogao sudjelovati na slavlju homiliju pomoćnog banjolučkog biskupa mons. Marka Semrena pročitao je plehanski gvardijan fra Anto Tomas.

Podsjetivši na Isusove riječi „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas: da idete i rod donosite i rod vaš da ostane (Iv 15,16), biskup Semren u homiliji je naglasio kako je svećenički poziv Kristov dar. „Kad čovjek otkrije, kao što je to otkrio i naš  slavljenik, da je Isus put - Život u njegov život ulazi radost: radost evanđelja ispunja njegovo srce i njegov cijeli život. A tu mu radost nitko ne može oduzeti. Radost da smo Kristovi učenici pretvara se u svjedočenje Kristove poruke i Kristove ljubavi. A kad smo puni Kristova duha, nitko i ništa nam neće moći nauditi.

Današnji je dan ispunjen čestitkama i osjećajem zahvalnosti našem jubilarcu i svima koji s njim sudjelujete u današnjem slavlju. Čestitka sadrži  ljubav, iskrenu i nepatvorenu u Uskrslomu Kristu kako je sv. Pavao preporučuje Rimljanima: "Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!" I nastavlja nižući sve ono što bismo i mi na današnji dan poželjeli našem slavljeniku: nutarnje stavove Kristovih učenika i smjerokaz za ostvarivanje života, a to je: služenje Bogu, osjetljivost za bližnje, radost u nadi, strpljenje u nevolji, postojanost u molitvi, zajedništvo, samozatajnost, poniznost…„, naglašava na početku homilije biskup Semren.

Nadalje ističe kako je fra Blažen na početku svoga svećeništva bio svjestan da ljudska osoba uvijek ostaje tajna te mu je stoga u životu uvijek bila prisutna misao vodilja koju je kao mladomisnik napisao na sličicama: „Uzda se duša moja u Gospodina ... i Gospodine, Ti znaš sve!“Aktualizirajući prispodobu o talentima biskup je naveo kako se darovi umnažaju davanjem te kako je fra Blažen svjestan da su darovi izvor obveze i odgovornosti, dobivene darove umnažao tako što ih je davao drugima.

Pojašnjavajući tko je i kakav bi trebao  biti Kristov svećenik uz ostalo je istaknuo: „Svećenik je Božji čovjek, jer pripada Bogu. Ta pripadnost Bogu ne može se uspoređivati ni s jednom drugom pripadnošću: ni s pripadnošću sebi ni s pripadnošću bilo kome drugom. Svećenik je čovjek među ljudima. On je čovjek Božje riječi, čovjek opraštanja, prijatelj Kristov, prorok Božji. U Novom zavjetu svećenik je „čovjek izabran između ljudi“, koji je „postavljen na korist ljudima u njihovu odnosu s Bogom, da prinosi i darove i žrtve za grijehe…“

Podsjetio je kako je papa Franjo postavio tri pitanja o svećenicima i na njih odgovorio: „Na pitanje što daje ukus svećeničkome životu, odgovorio je da je to spremnost da, poput Mojsija, pusti da mu plamen neizgorivoga grma spali karijerističke ambicije i /čežnju za moću te da bos kroči zemljom, kloneći se hladnoga rigorizma ali i površnosti koja teži svidjeti se svima. Našavši Isusa Krista kao konačnu istinu svoga života, svećenik ne čezne za ovozemaljskim častima i vezivanju vjernika na sebe, nego nastoji živjeti srcem i djelom siromaha. Na pitanje komu služi svećenik, Papa odgovara da svećenik, utvrđivan jednostavnom vjerom naroda Božjega i u zajedništvu konkretne Crkve, služi ljudima u njihovu susretu i prijateljstvu s Kristom. Boreći se protiv narcisoidnosti i svećeničke zavisti, svećenik služi zajedništvu koje je jedno od imena za Milosrđe. I na treće pitanje o zadnjoj svrsi svećeničkoga služenja, odgovara da je Kraljevstvo Božje, koje je Kristovo viđenje čovjeka, stvarnost u kojoj je svećenik pozvan nalaziti svoju radost i utemeljenje svoje nade. Dakle, Papa svećenika, njegov život i služenje stavlja u trostruku vezanost za: Krista, Crkvu i Kraljevstvo Božje.“

Aktualizirajući prispodobu o talentima ustvrdio je da je usporedba o talentima jako požurivanje u donošenju plodova darova koje smo od Boga primili te da On od nas traži življenje života bogatim plodovima, ne treba naših darova, nego je njegova nakana omogućiti nam da uđemo u njegovu radost, da budemo u njegovu zajedništvu i ljubavi. „Bog nam je dao svoje darove i možemo živjeti naš život srcem raširenim radošću: osobe smo ljubljene od Boga, kojima je Bog dao mnogo. Potom Bog čeka da mu se vratimo sa svojim darovima; očekuje da mu sluge vrate donoseći ono što su znali zaraditi zahvaljujući njegovim darovima…

Gospodin nas poziva da živimo život koji je njegov dar i trebali bismo mu dati za njega račun. Tako da ga na kraju mognemo susresti i reći mu: „Evo, Gospodine, talenti koje si mi dao. Vraćam ti ih s onim koje sam zaradio, kako bi mi rekao: Uđi u veselje gospodara svoga“. Nemjerljiva je važnost naše suradnje s milošću i naša spremnost da uložimo osobni napor kako bismo upotrijebili darovane vrijednosti. Tu nas nitko ne može zamijeniti. Nije važno kojim se zanimanjem bavimo u svojem pozivu. Važno je da radimo i ostvarujemo svoje sposobnosti. Oni koji su do kraja iskoristili sve što im je bilo darovano, zaslužili su da dobiju još. Zamolimo BDM, koja je kao nitko drugi bila obogaćena Božjim darovima i znala ih oploditi da nam pomogne u slijeđenju njezina primjera.“, poručuje na kraju biskup Semren uz posebnu čestitku i blagoslov zlatomisniku.

Slavljenik fra Blažen zahvalio je Gospodinu na svim darovima, a posebno na daru ljubavi koju je on doista umnažao darujući ga kako svojoj obitelji i rodbini tako i povjerenom mu puku, koji mu je, kako je rekao, jednako uzvraćao. Zahvalio je  svima koji su na bilo koji način doprinijeli u pripremi ovoga doista veličanstvenog slavlja, koje je pjevanjem uveličao zbor župe sv. Josipa iz Gornje Dubice predvođen dirigenticom Đurđicom Pavlović. Obradovali su svoga zlatomisnika prigodnim darovima kako župljani župe Gornja Dubica tako i njegovi Koraćani.

„Oj Blažane Koraćanski sine, ti si ponos naše Posavine…!“, pjevali su mu poslije mise članovi HKUD-a Tamburica Koraće, koji su za njega i kolo zaigrali. Slavlje je nastavljeno uz zajednički ručak pod velikim šatorom u dvorištu braće Lipovac, koji su u Koraću obnovili svoje obiteljske kuće. Zlatomisniku su posebnu zahvalu i čestitku uputili njegov župnik u Gornjoj Dubici fra Jozo Puškarić, kum Mato Lipovac i plehanski gvardijan fra Anto Tomas, koji je vodio program. Oni su istaknuli zlatomisnikovu predanost svome pozivu, požrtvovnost, odgovornost, ljubav i pažljivost prema svakom čovjeku, njegovanju i promicanju obiteljskim vrijednosti, ljubav prema domovini, brigu za povjereni mu puk napose one potrebite, što je posebno bilo prepoznatljivo u vrijeme Domovinskog rata i katastrofalnih poplava, koje su zahvatile veliki dio župe Gornja Dubica. Koliko ga ljudi cijene i koliko je traga ostavio u njihovim životima bilo je vidljivo na ovom doista veličanstvenom slavlju, koje je okupilo šestotinjak vjernika kako Koraćana tako i vjernika iz okolnih župa i susjednog Slavonskog Broda. Pjesmom ih je za vrijeme ručka zabavljao glazbenik Ivica Martić.

Fra Blažen je rođen 29, studenog1944. u Koraću kao zadnje od šestero djece svojih roditelja, oca Šandora i majke Lucije rođ. Stjepanović. Živeći u franjevačkoj župi redovito je sudjelovao na misi te otuda i poziv kojemu se odazvao i krenuo putem franjevaštva, koji on pripisuje Božjoj milosti. Tako je nakon završene gimnazije u Slavonskom Brodu 1963. došao u Visoko gdje je 1965. obukao franjevački habit. Svečane zavjete položio je u Sarajevu 1969. Za svećenika je zaređen 1971. u Sarajevu, a iste godine 1. kolovoza slavio svoju Mladu misu u Koraću.

Službu župnog vikara i župnika obavljao je u više župa u Bosni i Hercegovini: u Vitezu, Foči, Breškama, Dubravama, Špionici, Gornjoj Dubici,  Sarajevu Tri je godine bio duhovnik na franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a na Plehanu je u dva mandata bio gvardijan. Za vrijeme Domovinskog rata bio je kod franjevaca u Slavonskom Brodu, a u to je vrijeme s predstavnicima raznih institucija putovao u više zemalja gdje je imao priliku govoriti i širiti istinu o Domovinskom ratu i Hrvatskoj. Od 2013. na službi je župnog vikara u Gornjoj Dubici. U 50 godina svećeništva krstio je 1598 djece i 23 odrasle osobe, vjenčao je 506 bračnih parova, a u vječni počinak ispratio 817 osoba. Izrekao je 7817 propovjedi od kojih je većinu sačuvao u pisanom obliku. Održao je 14 duhovnih vježbi za redovnice i 4 za svećenike, pripremao je 11 generacija krizmanika, pohodio je mnoge bolesnike. U svakoj kući svojih župljana, koje on rado pohađa, uvijek je dobro došao. Svakom župljaninu, od onih najmlađih do starijih, zna on kada im je rođendan i imendan te ih obavezno toga dana uz prigodan dar posjetiti. Uz svoju jednostavnost, velikodušnost, komunikativnost, je i duhovita osoba, te u ljubavi zna uputiti dobronamjernu kritiku, a istu i primiti.                       

 

Brankica Lukačević