Najave

Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA
U Slavonskom Brodu pokopan Drago Pavlović
10.2.2018.Slavonski Brod

U 74. godini života, preminuo je u srijedu 7. veljače u Slavonskom Brodu Drago Pavlović, uzoran vjernik župe Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju. Rođen je 7. kolovoza 1944. u Bijelom Brdu u Bosanskoj Posavini kao peto dijete u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Ive i majke Mare.

Odrastajući u siromaštvu djetinjstvo mu nije bilo nimalo lagano, no životne su ga poteškoće izgrađivala i ojačale, a zajednička obiteljska molitva i redoviti odlazak na misu davale snage da svoju vjeru živi u konkretnom životu. Iako se ne sjeća, u njegovoj se obitelji krajem 1945. dogodila velika tragedija u obitelji, jer su mu u dva dana preminuli; otac, stric kojega su ubili komunisti, a od žalosti preminula i baka. Budući je bio najmlađe dijete u obitelji nedugo poslije tog tragičnog događaja, posvojio ga je ujak Ivica te je s njim živio u Koraću. U kršćanskom braku sklopljenom 1967. u Koraću sa suprugom Milkom, rođenom Sedlo imao je petero djece: kćeri Maru, Mandu i Anu te sinove Miju i Ivicu, koji je redovnik franjevačke provincije Bosne Srebrene, trenutno župni vikar u Sivši kod Doboja. Oni su mu podarili devetero unučadi. Kao vjeran suprug i brižan otac brinuo se za svoju obitelj radeći uglavnom kao vozač cisterne u Transportu tečnih tereta u Bosanskom Brodu. Radeći sedam godina u Njemačkoj zaradio je dovoljno da je mogao sagraditi obiteljsku kuću u Koraću. Poput mnogih Posavljaka i on je padom Bosanske Posavine 1992.  s obitelji morao u izbjeglištvo te su se nastanili u Slavonskom Brodu u župu Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju. Tu im je na korištenje svoju kuću besplatno ustupili supružnici Andrija i Mara Šteko gdje su bili više godina dok nisu uzeli komad zemlje na kojem su sagradili svoju vlastitu kuću.

Dok je boravio u Njemačkoj svakih je 15 dana dolazio kući vidjeti i barem na kratko biti sa svojom obitelji.  Oni su bili njegovo najveće bogatstvo te je posebno bio sretan kada su svi prošle godine bili na proslavi njegove zlatne obljetnice 50. godina kršćanskog braka sa suprugom Milkom. Uvijek je bio spreman u svojim mogućnostima pomoći potrebitima. Bio je vrijedan čovjek, samozatajan i mudar – čovjek nade. Njegovi su savjeti bili poučni i ohrabrujući bezprigovorni, jednostavni - uz toplu riječ i utjehu. Sa suprugom je često odlazio u svoje rodno Koraće, a posebno se radovao odlasku svakog 15. u mjesecu na zavjetnu misu Gospi Koraćanskoj za obnovu tog ratom porušenog kraja.

Uz mnogobrojnu rodbinu i prijatelje pokopan je u petak, 9. veljače na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu. Uz petnaestak svećenika sprovodne obrede predvodio je njegov župnik Markan Kormanjoš. Misu zadušnicu, nakon pokopa, u župnoj crkvi u Brodskom Vinogorju predvodio je fra Petar Jeleč, zamjenik provincijala Bosne Srebrene. Naglasivši kako je pok. Drago bio nadasve čovjek nade fra Petar je ustvrdio da je zato s Gospodinom stvarao i svoju osobnu slobodu, te nije podlegao strahovima. „Nisu ga slomile vanjske često nepovoljne okolnosti, rat, bolest, problemi, gubitak vlastitog zavičaja. Zato su znakovi križa koje stavljamo na grobove naših pokojnika isti oni putokazi koji su nas vodili u slobodu, davali hrabrosti, radosti da se ne zaustavimo u sebičnosti i strahu“, naglasio je fra Petar te posvjestio rodbini da su, unatoč tuzi za svojim dragim pokojnikom, kao kršćani pozvani na zahvalnost Bogu za njegov život, koji se na drukčiji način nastavlja sada u vječnosti s Gospodinom.

U ime Ordinarijata Vrhbosanske nadbiskupije riječi sućuti rodbini uputio je Boris Salapić, dekan Usorskog dekanata.

B.Lukačević