Bosna Srebrena

PRIRODNA BOGATSTVA I LJEPOTE BOSNE

[Jedan opis star više od 250 godina]

Bosna je veoma hladan predio, izložen snijegu i zimskim kišama, na mnogim mjestima gorovit i neplodan, a ipak većim dijelom poljski i po prirodi plodan, a još plodniji radi toga, što ga njegovi stanovnici marljivo obrađuju. Obiluje pšenicom i žitaricama svake vrste, a ima i bogatih pašnjaka za gojenje sitne i krupne stoke. Šume su pune divljači za lov. Nije ni bez rudnika zlata, ali je daleko poznatija po rudnicima srebra, radi čega je nazvana Bosnom Srebrenom. Istina, stanovnici nemaju umijeća ni znanja za pronalazak i kopanje zlata i srebra…

Osebine, vrijednost i odlike ove zemlje manje su poznate svijetu, nego se usuđujemo i reći, makar se ovo nekomu činilo pretjerano i kao za ukras rečeno. Sakriveno to drži tiran, koji njome vlada. Radi toga je ne poznaju zemljopisci i, jer je ne poznaju, vrlo malo govore o njezinoj nutarnjoj vrijednosti, osebinama i odlikama. Konačno oni samo nastoje upozoriti na njezino žalosno stanje ...

Dopuštamo, da u Bosni ima mnogo planina, ali se varaju pisci, koji, ne poznavajući tla, misle, da su to planine Gelboe, neplodne i neugodne. Bosna ima obilje gora, ali i ravnica i polja, koja su i te kako plodna. Nema u Bosni, posebno u donjoj, planine, makar i visoka bila, a da ne obiluje livadama i šumama, koje se na divan način izmjenjuju, i natapane potocima živih voda odmaraju pogled i pružaju duhu slatki užitak. Nema rijeke, koja nije s obje strane opkoljena vrlo plodnim obrađenim njivama ne samo po ravnicama nego i po brežuljcima. Nije nevjerojatno, da iz nekih brda ove zemlje izviru zlatonosne rijeke. Neka o tome pričaju Epirci, koji su vješti ispirati zlato iz pijeska, pa sa Sultanovom dozvolom češće dolaze, da se obogate ovim zlatom. Veoma ukusne ribe ima u obilju ne samo u većim rijekama nego i u potocima. Bosna, barem donja, oskudnija je vinogradima, ali nije tako gornja, i to ne stoga što bi bila zato nepogodna, naprotiv ta su mjesta vrlo podesna za proizvodnju svih vrsta vina, nego jer je takva odredba vlastodržaca. Što se tiče žita, povrća, jabuka, krušaka, šljiva i drugog voća (izuzevši ono malo, što ne može podnositi veliku zimsku studen), toga ima u izobilju i u bezbroj vrsta. Obiluje svim vrstama stoke, a isto tako i ljetnim pašnjacima i livadama, gdje se skuplja sijeno za njihovu zimsku ishranu…

Posvuda se mogu vidjeti mnogobrojni potoci i izvori živih voda, i dok jedni od njih odmaraju pogled svojom bistrinom, a svježi gutljaji okrepljuju okus svojom ugodnošću, dotle drugi povrh toga mnogim bolesnicima pružaju lijek. Nadalje, na mnogim mjestima izviru veoma dobri kiseljaci, koji su po sudu liječnika, što ovuda prolaze, ili što borave na pašinu dvoru, kao što je dugo godina boravio glasoviti gosp. Dominik Castelli, tako dobri, da im u Evropi jedva ima sličnih. Radi toga su dolazili iz kršćanskih zemalja neki ugledni ljudi, valjda po nagovoru iskusnih liječnika, ne samo da ih vide, nego i da ih piju, i tako se liječe. Dapače neki su ostajali kod njih tjednima i mjesecima i njima se služili. Posebno treba spomenuti onaj, koji divnim žuborom izvire pokraj rijeke Lepenice nedaleko gostionice, koja se po toj vodi naziva Kiseli Han, to jest Kisela gostionica. Leži otprilike na sredini carskog druma, što vodi iz Sarajeva u Travnik. Na mnogo mjesta nalaze se toplice, ne ćemo reći »tople« nego »posve vruće«. Gore spomenuti liječnici smatraju ih tako prikladnima i jakima za liječenje bolesti, da bi naš vladar, kad bi radio, kao što rade kršćanski vladari, vukao iz njih ogromnu korist.

Ovo isto treba reći i o rudnicima, jer koliko ima brda i dolina, skoro toliko ima mjesta, gdje se nalazi ruda, a neiskorištena su iz političkih ili, kako kažu, iz državnih razloga. Usudio bih se reći, da bi se jedva koja ruda dala naći, a da nema u utrobi ove zemlje. Ipak od svih se jedino željezo i čelik na mnogo mjesta i u velikoj mjeri vadi i prerađuje, te se u obilju izvozi u druge zemlje. Zatim zlatna prašina i živa, ali u mnogo manjim količinama. Nadalje u Gornjoj kao i u Donjoj Tuzli, a i po drugim mjestima, ima dosta bunara sa slanom vodom, koja je, kad se tek iscrpe zelenožućkaste boje, a kad se skuha, daje najbolju so, bijelu kao snijeg, tako da je, dok ne okusiš, ne možeš razlikovati od bijeloga šećera. Ova je so za nas od velike koristi. Ima mnogo pogodnih mjesta, gdje bi se mogli otvoriti rudnici kamene soli, a isto se može reći i o sumporu. Ali spomenuta vlast naredila je da se o ovomu šuti. Jednom riječju može se zaključiti: Iskusnu čovjeku je jasno, da Bosni ne manjka ni jedne stvari, koja je potrebna za udoban ljudski život.

(Fra Filip Laštrić iz Oćevije u knjizi »Illyricum Sacrum« — Sveta Ilirija, svezak V. str. 40 - 41. Štampano u Mlecima 1765).

/Fotografija: Oliver Livančić, Umoljani/

Izvor: FpuB