Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA
Novi broj obiteljske revije Svjetlo riječi
4.5.2020.Sarajevo

Uskoro ćete u ruku dobiti i novi svibanjski broj revije Svjetlo riječi. U nastavku riječ glavnog urednika...

Vjerujem kako nam se dogodilo da smo susreli i upoznali osobe za koje nam se učinilo da smo ih zapravo oduvijek poznavali. Štoviše, ne trebamo ih nužno ni upoznati, a da ih ipak osjećamo kao prijatelje s kojima bismo mogli satima razgovarati. Rijetki su takvi ljudi i zato su posebno dragocjeni. Jedan od njih je sigurno bio karizmatični papa sv. Ivan Pavao II., rođen 18. svibnja 1920. godine u Wadowicama u Poljskoj. Upravo nam je 100. obljetnica njegova rođenja bila povod da cijeli broj revije posvetimo ovom velikanu 20. stoljeća čiji su lik i djelo imali dalekosežan značaj ne samo u Katoličkoj Crkvi nego u cijelome svijetu.

Otkako je izabran za papu 1978. pa sve do svoje smrti 2005. zračio je i privlačio iskrenom susretljivošću u ophođenju s ljudima. Njegov pogled, pun topline i suosjećanja, s lakoćom je osvajao milijune ljudi diljem svijeta i to usprkos tomu što ih je Sveti Otac upućivao na „uska vrata i tijesan put” kojim je i sam koračao za Kristom cijeloga života. Na tom putu križ i patnja nisu neizbježno breme, nego suputnici zemaljskoga hodočašća u naručje nebeskom Ocu.

Karol Jozef Wojtyła je neumorno promicao vrednote mira, pomirenja, pravde, svetosti i dostojanstva ljudskoga života. Uvijek je bio otvoren za autentičan, jednakopravan i konstruktivan dijalog među ljudima, vjerama i narodnostima za razliku od većine današnjih sterilnih dodvoravanja drugima i drukčijima nauštrb vlastitoga nacionalnoga i kršćanskoga identiteta, a što je toliko vidljivo u mnogobrojnim „plaćenim multi-kulti aranžmanima” da ih je jednostavno nepodnošljivo i gledati.

Ivan Pavao Veliki bio je uronjen među ljude, a posebno siromašne, bolesne i one koje je društvo gurnulo na svoj rub. Ne pretjerujem kada kažem da je bio jedan od malobrojnih državnika koji su demonstrirali sasvim novi način liderstva prožetoga poniznošću i blagošću, a kojima se jedino mogu potaknuti ljudi na stvaranje boljega i pravednijega društva. Osim toga, nikako ne smijemo zaboraviti njegovu veliku zaslugu u rušenju komunističkoga sustava i slabljenja njegove bezbožne ideologije u ime koje su desetljećima vršeni sustavni zločini nad ljudskom naravi, zatvarani i ubijani nevini ljudi i to više nego u zloglasnom fašizmu.

A kako mu je sve to uspjelo? Bio je svet, a svetost se ne ravna prema zemaljskim nego prema Božjim pravilima i zapovijedima što jednostavno znači da je sve to mogao jer ga je Bog jačao (usp. Fil 4,13).

 

Izvor: Svjetlo riječi