Najave

4.9.2021. Međugorje

Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA

Fra Augustin Augustinović (20. 3. 1917. – 24. 7. 1998.)

Fra Augustin Augustinović (krsno ime Anto), rodio se 20. 3. 1917. od oca Franje i majke Janje, r. Matijević, u Gornjoj Skakavi u župi Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama (Brčko). Nakon završena četiri razreda osnovne škole, pošao je kao dječak od 12 godina u Franjevačko sjemenište u Visokom. Gimnaziju je završio u Visokom (1928-1934,1235-1937), a novicijat u samostanu na Gorici kod Livna (1934-1935). Filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu (1937-1938), zatim na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1938-1942). Za svećenika je zaređen početkom Drugog svjetskog rata (9. 11. 1941). Nakon završenoga teološkoga studija Starješinstvo ga šalje na studij biblike u Rim (1942-1947), koji nastavlja u Jeruzalemu (1947). Postigao je doktorat iz teologije (1945) i magisterij iz biblike (1946). 

fra-augustin-augustinovic.jpg

Dolazak i boravak u Jeruzalemu fra Augustin je pretvorio u svoje dugo hodočašće u Svetoj zemlji. Strast znanstvenoga istraživanja biblijskih mjesta pretvorio je u strastveno upoznavanje Isusa, kojega je iskreno ljubio. Jeruzalem mu je bio snažan rast u toj ljubavi. Jeruzalemske godine veoma su značajne za njegov duhovni uspon. U Jeruzalemu je, kao profesor biblike na Franjevačkom biblijskom institutu, proveo četiri godine (1947-1952). Ali, fra Augustin je kao svećenik osjećao da dušama više može koristiti u pastoralnom radu, u izravnom saobraćaju s ljudima. U sebi je razmišljao: Biti profesor, to može svatko, ali svatko ne može biti svećenik.

Zbog ratnih užasa konačno je bilo jasno da mora ostati trajno izvan domovine i izvan svoje franjevačke Provincije u Bosni. Tamo su komunisti vršili teške pritiske i progone svećenika. Odlučio se poći kao misionar u Venezuelu, gdje se od 1949, kao župnik na jednoj seoskoj župi, nalazio jedan od redovničke subraće iz Bosne (jedva živ umakao pred komunistima). Dogovorili su se da može doći k njemu u Venezuelu (1952). I tako je, nakon kratkog profesorskog iskustva u Jeruzalemu, fra Augustin započeo svoje dugogodišnje župničko djelovanje u Venezueli. U Capayi fra Augustin je proveo svega tri godine. Biskup ga je odatle premjestio u Caucaguu (1955), mali trgovački gradić s nekoliko tisuća stanovnika, glavni u Barloventu, s neuporedivo većim pastoralnim problemima i zahtjevima. Od svih pastoralnih neodgodivih poslova dva su bila najzahtjevnija i najvažnija. Šaljući ga u Caucaguu mjesni biskup je zahtijevao od njega da osnuje župnu školu koja treba biti pod upravom župnika. Drugi veoma važan pastoralni fra Augustinov rad odnosio se na Kratke kršćanske tečajeve, sada već po ciijelom svijetu poznate pod španjolskim nazivom Cursillos de Cristianidad ili jednostavno Cursillos. U Caucagui fra Augustin je proveo gotovo punih 15 godina. Odatle ga je biskup, premjestio u Carrizal (1969), gradić blizu Caracasa, glavnoga grada Venezuele.

reinauguracion-plaza-bolivar-07-10-2016-web-005.jpg

Naša javnost ne zna gotovo ništa o fra Augustinu Augustinoviću, jer je skoro cijeli život proveo izvan svoje provincije Bosne Srebrene. Malo je u Provinciji onih koji ga ikako pamte. Poznamo ga, možda, po knjigama koje je napisao. Na hrvatskom jeziku su prevedene samo tri, ali dragocjene: Povijest Isusova (I-II, Sarajevo, 1984), Od obale do obale (Sarajevo, 2004) i Priče iz doline (Livno, 1997). Dovoljno je pročitati te tri fra Augustinove knjige da se upozna njegovu plemenitu i svetu dušu. Fra Augustin je bio jednostavan u svemu – pored velike sposobnosti i učenosti. Sebi i drugima je govorio: Veličina čovjeka sastoji se u upoznavanju vlastite malenosti. Posljednje dvije godine života podnosio je teške bolesti. Pojavio se jedan, pa drugi, zloćudni tumor. To je prihvatio s najvećim mirom i predanošću u Božje ruke. Bolest je podnosio s velikom strpljivošću. Najteže mu je bilo to, što je kao bolesnik drugima morao biti na teret. Na pitanje, kako se osjeća, da umanji trpljenje onih koji su radi njega trpjeli, odgovarao bi: Vrlo dobro, vrlo dobro!. Svaki dan u bolesti je primao svetu pričest. Dan prije smrti (23. 7. 1998) zamolio je svoga dragoga prijatelja i ispovjednika, Padra Hermogenesa Castano, za svoju zadnju svetu ispovijed i za sakrament bolesničkoga pomazanja. Izišavši od bolesnika, Padre Hermogenes je držao u ruci napisane zadnje fra Augustinove riječi: Prijatelju Castano, želim umrijeti ljubeći Isusa, kako sam Ga ljubio cijeloga života. Kako je lijepa svjetlost koja mi se približava! Nije više mogao govoriti, ali je bio pri svijesti i svjesno trpio do zadnjega časa. – Umro je svetački, u svom Carrizalu, 24. srpnja, 1998. godine.

017.pp_.gil_.agustin_y_castano.jpg

Fra Augustinov sprovod bio je u njegovoj posljednjoj župi u Carrizalu, 25. 7. 1998., uz prisustvo velikoga mnoštva vjernika i svećenika. Sprovod je vodio biskup iz Los Tequesa, mons. Mario Moronta Rodriguez. Koliko god tužan, toliko i radostan zbog fra Augustinove svete smrti, bio je taj sprovod. Biskup je u zanosnoj homiliji vrlo radosnim riječima istakao fra Augustinov život kao sredstvo Božjega mira, a o smrti govorio kao o sestrici smrti, kako ju je fra Augustin, po primjeru svoga svetoga oca Franje, dočekao i proživio. Kako je fra Augustin umro na glasu svetosti, prema mnijenju svih koji su s njim živjeli i koji su ga poznavali, odmah se pomišljalo na službeno pokretanje procesa za njegovo proglašenje blaženim. Dosada u tom pogledu učinjeno je slijedeće.

  - Ljudi su se odmah počeli utjecati Bogu za pomoć u životnim nevoljama po zagovoru fra Augustinovu. Ima čudesnih uslišanja. O tome vodi brigu sadašnji župnik u Carrizalu, Padre Jose Gregorio Garcia.

  - Svake godine se posebno obilježava obljetnica fra Augustinove smrti, uvijek svečano i uz veliko prisustvo vjernika.

 - Pet godina nakon fra Augustinove smrti tadašnji biskup, mons. Ovidio Perez Morales, na petu obljetnicu njegove blažene smrti, (24. 7. 2003) pokrenuo je službeni proces za fra Augustinovo proglašenje blaženim. Tom prigodom otvoren je fra Augustinov grob i tijelo mu je prenešeno u crkvu San Juan Bautista (Sv. Ivan Krstitelj). Uz biskupa, mjesnog župnika i velikog broja svećenika, prisutni su bili: hrvatski konzul u Venezueli, gosp. Zdravko Sančević, gradonačelnik, Jose Luis Rodriguez i veliko mnoštvo vjernika.

 - Uz proslavu 7. obljetnice fra Augustinove smrti (24. 7. 2005), dozvolom mjesnog biskupa, mons. Freddyja Fuenmayora, u prostorijama župne kuće i crkve u Carrizalu, službeno je otvoren mali muzej sa osobnim fra Augustinovim stvarima, na njegov spomen. Tom prigodom crkva je bila prepuna vjernika.

 - Tiskana je, za privatnu uporabu, molitva za utjecanje Bogu po zagovoru fra Augustina Augustinovića. Ona glasi ovako:

 

Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu,

daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju,

te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, o. Augustina Augustinovića,

koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe

i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu,

svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro

(spomeni što tražiš od Boga)

i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije,

daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja.

Amen.

(Izmoliti Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)

 

(Fra Slavko Topić, Bosna Srebrena br. 1/2017)