Franjevci u inozemstvu

Najave

21.11.2019. Dobrinja - Sarajevo

Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA

Đakovica – samostan sv. Ante Padovanskog i župa sv. Petra i Pavla

Bosanski franjevci su u prošlosti uvelike bili nazočni među albanskim katolicima, napose prije ukidanja Albanske franjevačke provincije 1832. Od te su godine tamo utjecajniji talijanski franjevci. Bosanski franjevci vraćaju se ponovno 1883. godine, kada preuzimaju vođenje Franjevačkog sjemeništa i gimnazije u Troshanu. Od 1886. do 1896. albanski franjevački klerici studiraju u bosanskim samostanima. Među njima su, između ostalih, bili i poznati albanski pjesnik Gjergj Fishta († 1940), te kulturni radnik i rodoljub Shtjefën Gjeçovi († 1929). Kada je 1906. obnovljena Albanska franjevačka provincija, prvim provincijalom imenovan je bosanski franjevac fra Lovro Mihačević.

Nakon završetka I. svjetskog rata, Albanska se franjevačka provincija našla na području dviju država. Na želju Sv. Stolice i u dogovoru s tadašnjom jugoslavenskom vladom, bosanski su franjevci 1925. prihvatili upravu kosovskih župa Peć, Zlokućani, Zjum i Glođani, te administraciju svetišta sv. Ante u Đakovici, ali ne i župu koja tu opstoji od 1851. Župne matice u Đakovici vode se od osnutka župe, ali su one sve, osim onih iza Drugog svjetskog rata, u posjedu općinskih vlasti.

Godine 1948. bosanski franjevci sklopili su ugovor sa skopsko-prizrenskim biskupom, po kome oni njemu daju na raspolaganje gore spomenute četiri župe, a zauzvrat dobivaju, uz postojeće svetište, i župu u Đakovici. Ugovor je proveden u djelo 10 godina kasnije – 10. listopada 1958.

Svetište sv. Ante utemeljio je tirolski franjevac Emilio Gabos a Kles (Cles) 1882. godine, kada je dao sagraditi hospicij i kapelicu sv. Ante. To su svetište opsluživali franjevci Albanske, a od 1925. članovi Bosanske franjevačke provincije. Novu zgradu svetišta (165 m2, sa zvonom od 90 kg) izgradio je fra Lovro Mitrović (P. Lorenc Mazreku) iz Janjeva (ubijen 1943), zahvaljujući pomoći dobročinitelja, među kojima je bilo i muslimana, npr. Gani-Bey. Fra Lovro je također kupio jednu obližnju kuću i izgradio gostinjce za hodočasnike.

Stara župna crkva sv. Petra i Pavla (320 m2), podignuta 1928-38, a renovirana 1959. i 1969. godine, bila je jako oštećena u ratu 1999. Stoga je 2000. zajedno sa starim samostanom crkva srušena. Izgradnja nove župne crkve (1.100 m2) započela je u svibnju 2001. Ima dva zvonika, visine 65 m, pa je najviša zgrada u Đakovici. Crkva je pokrivena 2004. god., a koristi se za misna slavlja nedjeljom i svetkovinama još od Božića 2008. god. Crkva je lijepo uređena, ali preostaje još unutarnje uređenje kripte.

Budući da stari samostan, izgrađen 1961.-1964. uz crkvu sv. Petra i Pavla, više nije udovoljavao potrebama zajednice, 1990.-1996. izgrađen je novi samostan pokraj crkve sv. Ante, no i on je bio jako oštećen za vrijeme NATO-bombardiranja 1999., jer se nalazio uz samu kasarnu Jugoslavenske vojske. Obnovljen je odmah po završetku rata – 1999.-2000.

Još prije rata mnogi su Albanci radili u inozemstvu, najviše u Švicarskoj, Njemačkoj, pa i u Hrvatskoj, a uz rat i nakon rata uzeli su sa sobom i svoje obitelji. Tako se do sad iselilo preko 55% vjernika (njih oko 6.600).

Uza sve to, i danas je Đakovica najveća župa na Kosovu, te broji 5.792 vjernika.

Župu tvore sljedeća naselja: Đakovica, Brekoc, Qerim (Ćerim), Dallashaj (Dalašaj), Firza, Guska, Jahoc, Korenica, Madanaj, Meja, Moglica, Nec, Oriza, Osek Hila, Osek Pasha (Osek Paša), Piskota, Ramoc, Rracaj, Shishman (Šišman), Vogovo, Zidi i Sadik-agës (Zid Sadik-agin) i Zhub (Žub).

Uz župnu crkvu i svetište, u župi se nalazi još deset podružnih crkava (kapela) po selima: Firza, Guska, Korenica, Moglica, Nec, Osek Hila, Osek Pasha, Qerim, Ramoc i Vogovo. Sve osim Firze su grobljanske kapele, a u Firzi je zavjetna kapelica Uznesenja BDM. U svim filijalama se slave sv. Mise prema ustaljenom programu, a u sedam njih se predaje i vjeronauk za učenike devetogodišnje osnovne škole.

Budući da svetište sv. Ante privlači vjernike sa cijelog Kosova, pa i šire, za 13 utoraka sv. Ante, a osobito za velike svetkovine, nikad nije bila dostatna crkva, da primi sve hodočasnike. Misa se tih dana po običaju slavi u dvorištu crkve sv. Ante, ali je i ono bilo premaleno, dok nije znatno prošireno 2015. godine – na teren koji je nekad pripadao vojarni, a te godine ga je Općina ustupila na korištenje Samostanu.

Još od 1964. kućanstvo vode i u pastoralnom radu surađuju Milosrdne sestre Sv. Križa, hrvatske provincije (Đakovo). Osim u župi, neke od njih rade i u gradskoj bolnici.

Od 1990. god. u župi su nazočne i sestre Franjevke od Bezgrešnog Začeća, crnogorske provincije (Cetinje). Od 2015. god. one vode svoj vlastiti dječji vrtić „Sv. Klara“.

Od kulturnog blaga, iz stare su crkve sačuvani kipovi sv. Petra i Pavla (terakota, rad kiparice Lojzike Ulman), veliki kip Srca Isusova i Srca Marijina, Put križa (reljefi), Mrtvi Krist...

U novoj crkvi, koja je i sama vrijedno umjetničko djelo, urađen je prekrasan oltar i put križa u mozaiku, te velika freska uskrsloga Krista u apsidi – koje su izradili albanski umjetnici: Eduard Sinaj i Albana Sinaj, r. Keraj.

U crkvi (svetištu) sv. Ante, koja je temeljito obnovljena 1996., a unutra uređena 2016. god., nalaze se dva kipa spomenutog sveca, od kojih je jedan tirolskog podrijetla s konca 19. stoljeća, te kip Gospe Lurdske. Od posebne je umjetničke vrijednosti 14 vitraja, izrađenih u Zagrebu, po nacrtima Đure Sedera 1987. Istina, oni su uništeni u vrijeme bombardiranja u ratu 1999. god., ali su ponovno izrađeni, prema originalnim nacrtima, 2014. god. (u Tirani). I u crkvi sv. Ante Eduard Sinaj i Albana Sinaj, r. Keraj izradili su krasan mozaik sv. Ante u kupoli apside, te put križa, također u mozaiku. Ukrasili su mozaikom i vanjski oltar u dvorištu crkve sv. Ante.

Uz još jedan kip sv. Ante, koji se nalazi u samostanu, a potječe iz radionice F. Stuflessera, treba spomenuti i brončano poprsje fra Shtjefëna Gjeçovia, rad kipara Krune Bošnjaka, iz 1979. god., povodom 50. obljetnice njegove pogibije.

Samostanska knjižnica posjeduje preko 10.000 naslova.

Župa od 1991. izdaje župni list Bashkësia jonë (Naša zajednica), a od 2008. god. ima i svoju web stranicu. Isto tako od 2008. god. u samostanu se nalazi studio „Radio Marije“ Albanije, na kojem surađuju naši franjevci. Samostan redovito tiska svoj zidni i džepni kalendar, a povremeno i razne knjižice duhovnog i katehetskog sadržaja.

U Đakovici trenutno djeluju petorica braće franjevaca – među njima i umirovljeni biskup Južne Albanije, fra Hil Kabashi. Tu djeluju još: fra Ndue Kajtazi, gvardijan; fra Anton Nua, vikar; fra Lovro Gavran i fra Ambroz Ukaj. Jedan fratar Albanac s Kosova studira teologiju u Sarajevu i upravo je položio svečane zavjete: fra Vinçenc Kajtazi. Imamo još trojicu mladića s Kosova, koji se pripremaju za svećenički i redovnički poziv u Albanskoj franjevačkoj provinciji Marijina navještenja.

Iz naše župe imamo također i 15 časnih sestara u pet različitih družbi.

Prema tome, ova župa i ovaj samostan, s Božjom pomoći, imaju svijetlu budućnost.

Više informacija na facebook stranici samostana:

https://www.facebook.com/Kisha-Katolike-Gjakovë-185130901554702/

 

(Priredio: fra Lovro Gavran)

Đakovica

Kuvendi Françeskan

Kisha Katolike

Rr. Gjon Nikollë Kazazi, 400

RKS – 50000 Gjakovë – KOSOVË 

Tel.: +383 44 122 860

Fax: +383 390 320 341

Kuvendi Françeskan

Kisha Katolike

Rr. Gjon Nikollë Kazazi, 400

RKS – 50000 Gjakovë – KOSOVË 

Tel.: +383 44 122 860

Fax: +383 390 320 341