Muzej i galerija – samostan Kreševo

Kolekcija predmeta crkvene upotreba izrađenih u metalu, pretežno u srebru, sadrži nekoliko desetina takvih primjeraka. Najbrojniji su kaleži, kandila, relikvijari, kutije za hostiju i križevi. Prisutne su i monstrance, ciboriji, srebrni ibrici koji su služili kao gostarice za posluživanje kod misa, čeone krune od pozlaćenog srebra i drugo.

Nekoliko srebrnih kandila su tipični predstavnici venecijanskog crkvenog posuđa kakve susrećemo i u mnogim crkvama dalmatinskog juga. (Split, Trogir, Zadar i druga mjesta). Na trbušastom polju jednog većeg primjerka (visina, bez poklopca, 40 cm) ugravirana je signatura: F.L.P. MDCLXXXIII. Na drugom polju je gravura dopojasno prikazane sv. Katarine, u trećem lik sv. Franje. Ukrasi su cvjetna i lisnata ornamentika i drugi floralni motivi, naizmjenično s baroknim okvirima. Stilizirane glave tri anđela služe kao »zahvat« za lance na kojima visi kandilo. Na drugom manjem takvom primjerku upisana je dotacija: ANNO MDCLXXXIII + F.N.C.

Četiri daljnja kandila (visoki 16,5 do 19 cm) formalno su identični s prethodno opisanim s tim što na njima nema datuma ni figurativnih prikaza. Ovoj grupi pripada i jedan nešto veći (v. 35 cm) ali oštećen primjerak. U pogledu na osnovni oblik, slično njima je još jedno srebrno kandilo, također venecijanskog porijekla, ali čije vanjske površine, umjesto floralne ornamentike, pokrivaju barokni “okviri”.

S kulturno-povijesnog stanovišta zanimljivo je i srebrno kandilo (vis. 22 cm), rađeno po uzoru na venecijanske proizvode ove vrste, na kojemu je upisan slijedeći ćirilski natpis: OVO KANDILO prilož kramu svatoi KATARINI UKREŠEVO CRKVI Aleksie Petrović Šorić ĆURĆIA U SARAJEVU 13 maia 1889.

Reprezentativno oblikovan kadionik (visok 28,5; dužina lanca 73 cm) predstavlja vrhunski domet filigranskog umijeća domaćih kujundžija i svu draž i ljepotu ove u Bosni nekad omiljele zlatarske tehnike. S donje strane postolja kadionika, koji je bio korišten za najveće crkvene svetkovine, ugraviran je natpis: na slavu majke božie s troškom Nike Tvrtkovića. G. 1876.

Četiri srebrna svijećnjaka (visoki bez podnoška 49-50 cm) koji imaju trostrane osnove s nožicama u obliku zmajeve glave tipičan su produkt venecijanskih radionica XVII-XVIII st. kakvi se u velikom broju nalaze u crkvama dalmatinskog Primorja. Ukrašeni su stiliziranom ornamentikom floralnog karaktera izvedenom trajb-tehnikom. U središnjem dijelu sve tri strane osnove je po jedan medaljon. U jednom je lik sv. Katarine, u drugom ugravirana MDLCXXXX (1693) godina, u trećem natpis: F. LORD DIPALO DACRIVO.

Po uzoru na ove predloške, majstor Ivan Duić je 1779. godine za crkvu u Kreševu napravio dva identična oltarska svijećnjaka (vis. bez podnoška 49,3-51,6 cm) s tek neznatnim odstupanjem u odnosu na neke detalje u ornamentiranju. Kao i kod venecijanskih primjeraka, i ovdje je u jednom medaljonu dat lik sv. Katarine, u drugom godina nastanka (M.DCC.LXX.IX.) i ime autora (MAISTOR.IUAN.DUICH), u trećem tekst: F.FIERI.PAVLUS.MOMCINOVICH A CRESEVO.

Među križevima najistaknutije mjesto pripada jednom pozlaćenom primjerku (visok s bazom, 39 cm) koji ima osnovu u obliku osmatrane rozete. Na sjecištu krakova, na prednjoj strani križa je plastično izvedena figura raspetog Krista, a na njihovim završecima aplicirani simboli evanđelista. Na poleđini križa, u centru je ugravirana figura Bogorodice s Kristom, u uglovima četiri sjedeća muška lika s ogrtačima i biskupskim mitrama na glavi. Gotičko-renesansni elementi na ovom veoma vrijednom umjetničkom djelu, upućuju na njegovo strano porijeklo i nastanak u XV-XVI. st.

Dva filigranska križa nošena u procesiji, usađeni u, također od filigrana izrađenu jabuku, pokazuju svu finoću i virtuozno majstorstvo domaćih kujundžija. Na sjecištu krakova, na prednjoj strani oba križa apliciran je mesingani Corpus raspetog Krista.

Među signiranim i datiranim predmetima crkvene upotrebe nalazi se i jedna metalna monstranca (v. 45,5 cm) kružne osnove na čijem je obrubu s unutrašnje strane ugraviran dug, dosta nejasan natpis i godina 1831; zatim pozlaćeni relikvijar (visok 4,3 cm) na rubu čije je baze, s unutrašnje strane ugraviran tekst: +P.FRATER.NICOLAVS. BRAIKOVICH FIERI FECIT; dva srebrna ciboriuma kružne osnove (jedan visok 15, drugi 11 cm). Uz rub baze prvog ugraviran je nejasan natpis i godina 1830, a kod drugog uz rub na poklopcu: Ad usum P.F.Laurentii Tuczich ab Ivancsa 1825; Na jednoj kutiji za hostiju, sada u funkciji relikvijara, uz rub poklopca upisan je natpis: O.M.P.F.BONE.BENICA.S.G.G. 1779.

Značajnu vrijednost samostana predstavlja staro crkveno ruho, osobito u kontekstu saznanja da tradicija izrade tkanina u ovom mjestu vuče korijene još iz vremena bosanske samostalnosti kada se ovdje, pretpostavlja se u XV. st. mogla proizvoditi i jedna vrsta tkanog materijala - »setta de Chressevo«.

Specifičnu vrijednost muzejske zbirke samostana čine predmeti starije rudarske proizvodnje kreševskog područja, a naročito brojni primjerci viševjekovne tradicije kovačkog obrta. Jedan od takvih je i veliki križ od kovanog gvožđa čiji je vertikalni krak dug 195, a horizontalni 130 cm. Napravljen je tako da se mogao postaviti na držak i, eventualno, nositi u procesijama ili, pak, postaviti na neko istaknutije mjesto - na toranj crkve, oltar ili slično. Zbog svoje jednostavne ljepote ostavlja impresivan dojam.

Galerija

Između dvadesetak i više starijih slika kojima raspolaže samostan, kvalitetnu njihovu jezgru čini skupina od desetak uljanih platana pretežno većeg formata nastalih u Italiji, odnosno Veneciji, od druge polovine XVI. do XVII. st. U glavnini ona predstavljaju evropski umjetnički nivo i, danas-sutra, nakon što budu obavljeni svi neophodni konzervatorsko-restauratorski zahvati, pojedine mogu značiti i važna otkrića u svijetu umjetnosti.

Relativno najbolje je sačuvana oltarska kompozicija »Assunta« (210 x 100 cm) slika velike likovne vrijednosti, koja, po kompozicionoj zamisli, tretmanu likova i kolorizmu pripada kasnorenesansnom venecijanskom slikarstvu druge polovice XVI. st. Ona spada u krug majstorskih ostvarenja svestranih slikara oko Ticiana i Tintoreta, po nekim indicijama, možda, najprije djelo Ticianovog učenika Jacoppa Negretti, zvanog Palma il Giovane, ili Palma Mlađi (1544-1628).

Kompozicija »Raspeće Kristovo« (196 x 196), djelo najviše likovne kvalitete, prožeto je dubokim patosom i sadrži nekoliko divnih pojedinosti. Platno je 1770. kupio u Veneciji tadašnji definitor fra Martin Nikolić, istovremeno kada i sliku »Sveci franjevačkog reda« (180 x 198), koja je također djelo visoke likovne kvalitete, naročito s obzirom na neobično i veoma zanimljivo provedenu kompoziciju. Na žalost, obje slike su nestručnom restauracijom 1930. godine gotovo preslikane pa se ovdje neophodnim nameće preduzimanje cjelovitog konzervatorskog zahvata.

Bolje od njih je sačuvana, također likovno izuzetno vrijedna kompozicija, »Krunjenje Marijino« (159 x 150), dar fra Mate Konjičanina iz 1708. godine. Osobitu pažnju privlači izvanredno produhovljena fizionomija lica Madone, a čitav prizor djeluje monumentalno. »Posljednja večera« (104 x 298 cm) prikazana u tradicionalnoj shemi venecijanskih »posljednjih večera« jedna je od najslabije očuvanih starih slika kreševske kolekcije. Zanimljiviji njen dio čine predmeti svakodnevne upotrebe (posuđe, noževi, boce) prikazani na realističan način. Platno zahtijeva kompleksan konzervatorsko-restauratorski zahvat. Zanimljiva u ikonografskom pogledu je i slika »Sv. Juraj« (190 x 165 cm) u čijem kompozicionom rješenju treba tražiti i njenu originalnost.

Grupi opisnih slika pripada i »Posljednji sud« (148 x 180 cm), djelo mletačkog maniriste XVI. st. Baldassare d'Anna. Zanimljivo je spomenuti da je ovo platno u posljednji čas spašeno od vatrene stihije kojom su bili obuhvaćeni samostan i crkva u Kreševu na Uskrs 7. travnja 1765. godine. U istoj prilici spašena je i kompozicija »Bogorodica s Kristom, sv. Franjom i sv. Katarinom« (91 x 67 cm), pri dnu koje je fragmentirano sačuvan dosta nečitak natpis iz 1750. godine.

Drugoj polovici XVII. st. pripada »Sv. Jerolim«, slika mletačkog porijekla iz kruga naturalista (Langetti, Loth, Zanchi). Dobro sačuvano i umjetnički vrijedno djelo venecijanske škole, vjerojatno XVIII. st. portret »Sv. Ivana apostola« (70 x 52). Tu su još i »Portret biskupa Okića« iz XVIII. st., temeljno restauriran, zajedno s kompozicijom »Posljednji sud«, u restauratorskoj radionici republičkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu; zatim »Portret kardinala« (XVIII. st.?) ispod kojeg je rendgenski utvrđen stariji, likovno vrjedniji slikarski sloj s portretom franjevačkog svećenika; »Madona s Kristom« epigonsko djelo mletačke škole s početka XVII. st. Dopadljiv utisak ostavlja kompozicija »Kristov blagoslov« (75 x 55 cm) vjerojatno italijanskog renesansnog porijekla s reminescencijama na gotičku slikarsku tradiciju.

Među signirana i datirana platna kreševske kolekcije spadaju i kompozicije »Sedam žalosti blažene djevice Marije« (73 x 54 cm) iz 1768., zatim »Portret fra Grge Varešanina« iz 1803. kao i oltarska slika »Srce Isusovo« (210 x 100) i »Bezgriješno začeće« (210 x 100) rad Alexandra Maximiliana Seitza iz 1887., odnosno 1888. godine. Tu su još tri platna na temu »Sv. Ana i Marija« i druge.

Na glavnoj fasadi nove, moderno oblikovane samostanske crkve u Kreševu, po predlošcima dubrovačkog slikara Ive Dulčića, izrađeni su u novije vrijeme vitrail i četiri mozaične kompozicije.

U posjedu samostana nalaze se četiri drvene skulpture.

Bojena drvena figura »Sv. Katarine«, zaštitnice kreševske crkve, visoka 130 cm, ima neobrađenu pozadinu i do renoviranja crkvene zgrade 1924. godine stajala je na glavnom oltaru. Svetica je prikazana s točkom prislonjenim uz tijelo. U desnoj ruci drži buket cvijeća napravljen od metala (žičane opruge i tordirane cijevi, kugle i kuglice, listovi i zalisci). Očito se radi o djelu domaćeg kipara, nastalom prije 1765. kada je skulptura iznijeta iz zapaljene crkve.

»Sv. Ivan Krstitelj« je realistički tretirana bojena skulptura (visoka, bez podnožja 100 cm) domaćeg porijekla koja je također stajala u oltarskom prostoru. Dosta je oštećena (ruke, rame i dijelovi baze). Na nogama sveca primjetni su tragovi koji upućuju na njeno oštećenje plamenom, najvjerojatnije u požaru crkve 1765. godine.

U oltaru stare crkve dugo su stajale i Božićne jaslice - reljef u drvu (v. 13 - 23, dug 35,2 cm) s prikazom rođenja Kristova.

Na masivnom drvenom križu (s veoma izduženim vertikalnim krakom - dugim 123,5 cm) izvedena je kompozicija »Raspeće Kristovo«. Priprostost izvedbe, škrto kolorisanje i naglašeno isticanje Kristove patnje upućuje na djelo domaćeg skulptora koji nije bio bez umjetničkog talenta. Skulptura je nastala u periodu XVIII-XIX. st.