Samostanska knjižnica – Gorica/Livno

Franjevci su knjižnicu utemeljili davne 1853. godine, a zajedno s ostalim svojim zbirkama dali su je na skrb i korištenje Franjevačkome muzeju i galeriji Gorica-Livno. Danas se knjižnica s čitaonicom prostire na oko 250 m2. Knjižnični je fond podijeljen u tri odjela (stara knjižnica, suvremena knjižnica i periodika) s više od 35.000 knjiga i oko 1000 naslova periodičnih publikacija. Knjižna je građa u cijelosti obrađena po suvremenim knjižničnim standardima (ISBD standardi). Računalnoj obradbi i stručnoj kataloškoj obradi pristupilo se 1997. godine, pa danas knjižnica ima stari (rukom pisani katalog stare knjižnice) te stručni i abecedni katalog. Iako u knjižnici dominira filozofsko-teološka literatura, temeljem stručnoga kataloga može se reći da su u njezinu fondu zastupljene sve grane ljudskoga znanja.  Zbog nedostatka prostora knjižnica počiva na arhivskome primjerku, a odabran je formatni smještaj knjižne građe na policama. Knjižnica je u posljednja dva desetljeća uspostavila razmjenu s mnogim ustanovama i institucijama u zemlji i inozemstvu, no najveći dio knjižnoga fonda prikupljen je zahvaljujući franjevcima i njihovim ostavštinama.

Iz fundusa bismo istaknuli Staru knjižnicu koja je proglašena kulturnim dobrom i stavljena pod zaštitu države još 50-ih godina XX. st. U njezinu je fundusu zabilježena 2421 knjiga tiskana u razdoblju od kraja XV. st. do 1850. godine. Što se sadržaja tiče, riječ je o vrijednim djelima prvih kršćanskih pisaca, crkvenih naučitelja, znamenitih srednjovjekovnih povjesničara, teologa, filozofa i rimskih pjesnika. Knjižnica posjeduje jednu (1) inkunabulu, a riječ je o djelu Nicolausa Dorbellusa (Commentarius in IV sententiarum libros Petri Lombardi, zna se da je Dorbellus Komentare završio 1465. godine). Najstarije datirano djelo u knjižnici jest Laktancijeva Divinarum institutonum, tiskana u Venciji 1502. godine. U knjižnici se mogu naći djela velikih crkvenih pisaca: svetoga Jeronima, Ambrozija, Ivana Zlatoustoga, Euzebija, Dionizija, Augustina, Grgura Velikoga i dr. U fondu je registrirano preko trideset Biblija, misala, brevijara i svetopisamskih knjiga. Među njima valja spomenuti trojezičnu Bibliju tiskanu na grčkome, hebrejskome i latinskome jeziku u Antwerpenu 1527. pod nazivom Sacrorum Bibliorum libri – Ketubim – Agiografoi – Sancti libri (samo 3. svezak), Glagoljski misal, Venecija, 1631., Rimski misal tiskan glagoljicom iz 1741., koji je bio u vlasništvu posljednjega livanjskog popa glagoljaša don Joze Ivkovića iz Zagoričana, kao i Glagoljski brevijar iz 1791. Također tu je i prvi prijevod Svetoga pisma na hrvatski jezik Petra Matije Katančića tiskanoga u Budimu 1831. godine. Od franciscane svakako valja istaknuti bosanskohercegovačke prvotiske fra Matije Divkovića, Nauk krstjanski za narod slovinski, Venecija, 1611., tzv. Veliki nauk i više izdanja tzv. Maloga nauka, potom Pisctole i evanjđelja fra Ivana Bandulavića (1613.), Naslađenje duhovno fra Pavla Posilovića (1639. i 1682.), Ispovid krstjanska fra Stipana Margitića (1707.), Luč krstjanska, Ogledalo misničko fra Ivana Ančića (1681.), Czvyt razlika mirisa duhovnoga fra Tome Babića (1759.), Kratko skupgliegne chiudoredne bogoslovicze fra Marka Dobretića (1782.), Augustina Miletića i dr. Knjižnica posjeduje i tri pretiska vrijednih bosanskohercegovačkih kodeksa (rukopisnih bogoslužnih knjiga) s početka XV. st. čiji se originali danas čuvaju u Italiji i Turskoj:  Hrvojev misal (pisan glagoljicom, original se čuva Carigradu), Hvalov zbornik (hrvatskom ćirilicom, original je u Bolonji) i Novum Testamentum Bosniacum Marcianum (prije poznatiji pod nazivom Mletački zbornik)  pisan također hrvatskom ćirilicom ili bosančicom – nalazi se u Knjižnici sv. Marka u Veneciji.

Istaknuto mjesto u knjižnici zauzima dio medicinske ostavštine fra Mihovila Sučića, prvoga diplomiranog kirurga Provincije Bosne Srebrene koji je po svršetku teologije, dopuštenjem Provincije upisao i završio kirurgiju i medicinu u Padovi 1851. godine. Među njima se ističe raritetni primjerak anatomskoga atlasa pod naslovom Anatomie elementaire tiskan litografijom u Bruxellesu 1838. godine i  njegov kirurški i stomatološki pribor.

Zahvaljujući Ministarstvu kulture Republike Hrvatske dio najugroženijih i najvrjednijih knjiga stare knjižnice obnovljen je i zaštićen u hrvatskim restauratorskim zavodima u Zagrebu i Splitu od 1997. do 2003. godine.

Pismohrana Franjevačkoga samostana Gorica / Livno

Samostan Sv. Petra i Pavla u Gorici sagrađen je kasnih pedesetih godina XIX. st. Sukladno tomu veći dio njegove pismohrane potječe od toga doba. No dio pohranjenoga gradiva starije je nekoliko stotina godina od svojega osnivača. Tako najstariji dokument potječe iz 1577. god., a među orijentalnim spisima i knjigama čuva se bujuruldija Huršid Mehmed paše o gradnji crkve na Gorici prije dobivanja carskoga fermana izdanoga 2. ožujka 1853. U pismohrani se čuva izvornik Lašvaninove kronike iz 1726. godine, pisane gotovo krasopisom, i to hrvatskom ćirilicom, pa kopija fojničkoga grbovnika iz 1340. koju je za gorički samostan načinio fra Anđeo Kaić šezdesetih godina XX. st. Najstarija ljekaruša, od 34 koliko ih se čuva u pismohrani, potječe iz 1670. Pisana je hrvatskom ćirilicom/bosančicom, osim naslovne strane koja je napisana latinicom, a pripadala je Nikoli Stipanoviću. Među važnije gradivo pripadaju matične knjige krštenih, krizmanih, vjenčanih, umrlih i stanja duša starijih livanjskih župa. Mnogi su uvezi obnovljeni potkraj prošloga i početkom ovoga stoljeća te mikrofilmirani u Središnjem laboratoriju za restauraciju i konzervaciju Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu  i Splitu, a najstarije matične knjige datiraju od 1771. U graditeljsko-građevinskim spisima i nacrtima nalazi se nacrt Ešref-efendije za izgradnju samostanske crkve, koji je ovaj načinio po sultanovu nalogu, kao i Vancaševi nacrti za obnovu samostanske crkve nastali od 1903. do 1905. godine. Dokumentarnu vrijednost ima zbirka starih svjetlopisa koju je započeo prikupljati fra Miroslav Džaja, a dodatno je obogaćena ostavštinama preminulih franjevaca goričkoga samostana. Zavidno mjesto u pismohrani zauzima filatelistička zbirka koja će, nažalost, još neko vrijeme ostati skrivena od očiju javnosti. Tu su još i zbirke starih razglednica, zemljovida, kalendara, dijapozitiva i dr.  Od stečevina ističu se one renomiranoga livanjskog slikara Gabriela Jurkića i supruge mu Štefe Jurkić te bogati glazbeni zapisi livanjskoga skladatelja Alde Kezića koji živi i radi u Njemačkoj.

Obradi pismohrane samostana na Gorici pristupilo se 2000. god. uz stručnu pomoć gospodina Stjepana Razuma, djelatnika Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu. Od tada do 2005. god. gradivo je u potpunosti razvrstano, obrađeno, pohranjeno u odgovarajuće kutije i popisano, a danas se pohrana sukcesivno nastavlja.

Franjevački samostan Gorica