Franjevci u inozemstvu

Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA

Hrvatski katolički centar Wollongong

Prvi Hrvati dolaze u Wolongong odmah poslije II. svjetskog rata  bježeći iz Hrvatske preko granice. Bježe i preko kopnene i preko morske granice. Takvo odlaženje traje do kraja pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Od 1960. do 1970. Hrvati se masovno iseljavaju bilo zbog političkih razloga bilo zbog ekonomskih na sve strane svijeta, pa tako i u Australiju. U Australiji ih prihvaćaju u prihvatne kampove za prvo vrijeme – Bonegila… Ako netko ima nekog svog u Australiji ide k njemu i snalazi se za posao. Tko nema nikoga svoga, čeka da mu država ponudi posao. Većina ipak ne zna engleski, pa rade na teškim fizičkim poslovima po željezarama u Wayali, Newcastlu i Wollongongu. Puno je od tih radnika prešlo baš preko Wollongonga. Kako su s vremenom napredovali u engleskom jeziku, napredovali su i u poslu – postajali su predradnici (lidinheni). Neki su došli i do vrlo visokih položaja. Nakon tih prvih poslova mnogi odlaze iz Wollongonga na trsku u Cumu u Snowi Montains na izgradnju demova – to je onda bio najveći projekt u Australiji. Neki i do danas traže dragi kamen OPAL. Neki su ostali u Wollongongu. Sve su to bili mladi ljudi, uglavnom samci.

Već u prvom razdoblju povijesti Hrvata u Wollongongu Hrvati se organiziraju društveno, kulturno i politički kako bi svojim radom pokušali dokazati Australcima i drugim narodima, koji žive u Australiji da su Hrvati u Jugoslaviji progonjeni, da su mnogi iz nje morali pobjeći uz rizik vlastitog života i zato prosvjeduju na raznim demonstracijama u Wollongongu i širom Australije.

1972. godine dolazi u Australiji na vlast radnička partija (Labour Parti) i nastaje posebno teško stanje za Hrvate – posebno za vrijeme Cairnsa i Murphya. Jugoslavenska UDBA zajedno s australskom policijom upada u hrvatske kuće i po noći vršeći premetačinu, tražeći oružje, kojega oni naravno nisu posjedovali. Mnoge su nepravedno optuživali i gonili po sudovima. Tako da je i hrvatski svećenik u Wollongongu morao u nekoliko navrata intervenirati kod policije.

Silna Jugoslavenska (komunistička) protuhrvatska propaganda uspjela je diljem svijeta, pa tako i u Australiji Hrvate prikazati kao neke monstrume, ubojice i genocide, koji samo zlo čine, ne samo u Jugoslaviji iz koje su morali pobjeći, nego i po svijetu u sredinama u koje dolaze. Tako je u Steelworku u Wollongongu u jednoj nacionalno mješovitoj grupici ljudi jedan Australac rekao kako bi želio izbliza vidjeti jednog takvog Hrvata. Tada mu je jedan iz te grupice ljudi, a bio je njegov pretpostavljeni – inače poznat svima njima kao miran, dobronamjeran i marljiv čovjek – rekao: "Ja sam taj Hrvat". Taj je čovjek ostao zabezeknut i nije se mogao načuditi da ima i takvih Hrvata.

australija_wollongong_2.jpg

Hrvati u Wollongongu bili su uglavnom mladi ljudi i voljeli su šport i druženje sa drugim ljudima, pa su u toj želji da se pokažu i na tom polju 60ih godina osnovali svoj nogometni klub CROATIA u Wollongongu, kako bi i time pokazali da su sasvim normalni ljudi i da se žele uključiti u cjelokupni društveni život, a ne da su razbojnici kao ih je želio prikazati komunistički sistem iz bivše Jugoslavije.

Hrvati u Wollongongu, kao katolici i dio katoličke crkve također se organiziraju i na tome polju. Kako su se Hrvati selili po cijelome svijetu Hrvatska nacionalna crkva šalje za njima i svoje svećenike. Tako da danas ima po cijelome svijetu - gdje god ima Hrvata – i hrvatskih svećenika i crkava u kojima se sv. mise i drugi sakramenti obavljaju na hrvatskom jeziku.

Tako i u Australiju – u NSW dolaze Franjevci iz zagrebačke provincije i kupuju crvku sv. Antuna Padovanskog u Summer Hillu – Sydneyu.

Već na početku dolaska prvih Hrvata u Wollongong dolaze k njima i hrvatski svećenici iz Sydneya. Na početku oni im dolaze svake treće nedjelje. Služe im sv. mise, dijele sakramente – krštenje, ispovijed, pričest, ženidbu, obilaze bolesnike, drže vjeronauk i pokapaju mrtve. To obavljaju najprije u Katedrali u Wollongongu, zatim u Warrawongu i Lake Heightsu. Najprije je to vršio fra Roko Romac, koji je poslije sv. mise u Sydneyu dolazio jednu nedjelju u mjesecu služiti sv. misu u Warrawongu.

Od god. 1968. do god. 1972.  pastoralnu brigu o Hrvatima u Wollongongu preuzima fra Euzebije Mak, koji je bio smješten u Sydneyu u Summer Hillu. Sv. misu služio je na raznim mjestima, kako su već prilike zahtijevale. Ta mjesta su: Crkva u Warrawongu, Lake Heightsu, Unanderri, katedrali Wollongonga, crkvi sv. Ivana Vianeya u Fairy Meadow.

Hrvatska zajednica u Wollongognu je dobila svojeg vlastitog svećenika fra Stipu Šešelju krajem veljače god. 1972.

Fra Stipe u Australiju dolazi 1971.god. Prvih 5 mjeseci živi u Canberri kod svojih roditelja i svake nedjelje dolazi u Wollongong, gdje ima 2 sv. mise za Hrvate na hrvatskom jeziku – u Lake Heightsu i u Wollongongu. 20. svibnja 1972. preseljava se za stalno u Wollongong i od tada Hrvati Wollongonga ima stalnog svog svećenika. Prvih 5 mjeseci stanuje u biskupiji kod biskupa Thomasa Mc Cabe, prvog biskupa Wollongonga. Nakon toga odlazi u privatni stan kod jednog Hrvata gosp. Jordana Čajne u Unanderri. Jordan ga besplatno ugošćuje punih 9 mjeseci. Te iste godine fra Stipe osniva hrvatski katolički centar "MARIJA KRALJICA HRVATA" i odmah počinje skupljati novac za gradnju centra ili kupovanje kakve zgrade za centar. U samom početku nailazi na otpor nekih ljudi koji nisu željeli da Hrvati imaju takvo što zbog raznih razloga većinom političkih….

God. 1973. fra Stipe uz pomoć roditelja i braće iz Canberre uzima zajam od banke i kupuje drvenu kuću u Wollongongu, koju onda godinama otplaćuje.

God. 1976. crkveni odbor iz oglasa u novinama doznaje da se prodaje drvena crkvica u West Wollongongu u Rosemont st. Odmah se prišlo prikupljanju novca za tu crkvu i hrvati je od Baptističke zajednice kupuju iste godine. U toj crkvi, koju je iste godine i blagoslovio biskup Wollongonga E. W. Murray fra Stipe s narodom slavi Euharstiju punih 6 godina tj. do 1982. svake nedjelje po 3 sv. mise na hrvatskom jeziku.

Ta crkva je ujedno bila i Hrvatski Centar, pa je služila iza kulturne svrhe hrvatskog naroda. God. 1982.  prodaje se drvena crkvica u West Wollongongu za $70.000 i Centar još uzima zajam od ANZ banke od $50.000 i tim novcem kupuje zemljište u Figtree-ju za $112.000 i plan novog centra za $5.000. Skicu budućeg Centra, kao maketu izradio je sam svećenik fra Stipan Šešelja.

Odmah je se prešlo na prikupljanje novca za gradnju novog centra i sa skupljenih $50.000 kreće se u izgradnju crkve i dvorane istovremeno. Hrvatska zajednica u Wollongongu bila je najmanja zajednica Hrvata u Australiji i kao takva uspjela je samo za godinu dana (od studenog 1982. do listopada 1983.) sagraditi crkvu, dvoranu i stan za svećenika. Svi su se čudili da se to uspjelo postići u tako kratkom vremenskom roku pa i sam biskup Wollongonga nije mogao vjerovati kad mu je svećenik rekao da na kraju gradnje nema nikakva duga. A to je uspjelo tako napraviti jer su mnogi Hrvati dobrovoljno radili na izgradnji Crkve i Centra. Neki su čak uzimali i godišnje odmore i cijelo vrijeme radili a da nisu naplatili ni centa i hranili se o svom trošku. Sam čovjek koji je vodio cijelu gradnju gosp. Ivo Dragić radio je bez ikakve nadoknade. Mnogi su direktno sa posla, ne idući uopće kući, dolazili u Figtree i nastavljali raditi na izgradnji Centra.

Svećenik je na početku gradnje stavio Centar pod zaštitu Blažene Djevice Marije i sv. Josipa. A 29. listopada 1983. god. đakovački (Hrvatska) biskup Ćiril Kos i biskup Wollongonga E. W. Murry posvetili su Centar "MARIJA KRALJICA HRVATA". To je prva od Hrvata za Hrvate sagrađena crkva u Australiji.

Fra Stipe Šešelja upravlja Centrom do 1993. kad se vraća u domovinu, a preuzima ga fra Drago Prgomet, član franjevačke provincije Bosne Srebrene. On ostaje do 2002. god. kad pastoralnu brigu o Hrvatima preuzima fra Ivo Tadić i ostaje voditelj Centra do 2008. kada ga zamjenjuje fra Andrej Matoc član iste provincije. Fra Andrej od posljedica bolesti aneurizma naglo umire u svojoj 45. godini života 2010. u mjesecu listopadu. Privremenu pastoralnu brigu preuzima fra Drago Prgomet do mjeseca travnja kada provincija Bosna Srebrena ponovno šalje fra Ivu Tadića da preuzme vođenje Centra.

Hrvatski katolički Centar u Figtree-ju služi Hrvatima za religiozna, kulturna, društvena, sportska i zabavna druženja.

Svakog tjedna služe se sv. mise na Hrvatskom jeziku. Svake se godine obavlja prva sv. pričest, a svake treće godine hrvatski biskup podjeljuje sv. Krizmu. U Crkvi se također podjeljuju i drugi sakramenti. Također u Centru se održava i škola Hrvatskog jezika i vjeronauk za djecu. Dvoranu Centra koristi hrvatska folklorna skupina za uvježbavanje djece u hrvatskim plesovima. Hrvatski narod Wollongonga svake srijede i petak se okuplja u Centru na druženje uz igranje boća, bilijara, karti i međusobni razgovor. Uz centar također djeluje i nogometni klub United South Coast, koji se prije zvao Croatia.

Hrvati iz NSW i Canberre svake godine hodočaste u Wollongong u subotu prije Velike Gospe (15.8.), časteći tako Blaženu Djevicu Mariju, kao što i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postoje mnoga Marijanska svetišta gdje se vjernici redovito okupljaju na zajedničko moljenje i čašćenje Boga i Blažene Djevice Marije.

Hrvatski katolički Centar Wollongong služi Hrvatima Wollongonga kao mjesto gdje mogu izražavati svoje religiozne, kulturne i nacionalne osjećaje u novoj domovini Australiji. A Centar je također otvoren i za druge ljude dobre volje iz drugih narodnosti i drugih religija.

Wollongong

tel: 0061/2 422 970 34

fax: 0061/2 422 854 14

tel: 0061/2 422 970 34

fax: 0061/2 422 854 14