Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA

Franjevačko sjemenište

Uz Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom postoji i Franjevačko sjemenište. Ono je s njom usko povezano, ali je ipak zasebna ustanova. U svoje vrijeme komunisti su htjeli nametnuti i Gimnaziji naziv "Sjemenište", što je možda potjecalo i iz njihova nepoznavanja. Direktor naše gimnazije upozorio je početkom sedamdesetih godina školske vlasti u Sarajevu da je takav naziv neprikladan: sjemenište je nešto kao internat ili konvikt , a gimnazija je škola. Začudno, u Sarajevu su to uvažili.

Postoji malo veliko sjemenište. Veliko je za studente teologije a malo za gimnazijalce. Malo sjemenište ima za cilj izdaljega pripremati za svećenika dječake koji su se odlučili za taj poziv. Ono ih treba razviti u zdrave, sposobne mladiće, intelektualno i moralno prikladne da dragovoljno, štoviše radosno, prihvate Božji poziv. Život u sjemeništu služi tome cilju.

Dobar prikaz ciljeva i sredstava odgoja u ovoj ustanovi pružaju Pravila za pitomce Franjevačkog sjemeništa u Visokom koje je usvojio Profesorski zbor u Visokom, a odobrio ondašnji provincijal fra Josip Markušić 1. X. 1930. Ta se pravila, ponešto ublažena i prilagođena našim prilikama, ugledaju na srodna pravila za franjevačke sjemeništarce u Njemačkoj i Nizozemskoj. Ona naglašavaju pošten odnos gojenca prema tome svom slobodno odabranom pozivu, traže iskrenost i skromnost u zahtjevima, uljudnost, radinost i pobožnost.

Život u sjemeništu, kao i u drugim internatima, ima svojih golemih prednosti ali i svojih nedostataka. Nedostatci su vezanost na skupinu i odsutnost obiteljske topline i bliskosti. Osobne su želje ponešto potisnute i nema dovoljno intimnog proživljavanja. Bitne prednosti i koristi ovoga odgoja sastoje se u stavljanju reda u život mladog čovjeka pa on svoje vrijeme može plodno upotrijebiti. Mnogi su veliki ljudi izrazili svoju zahvalnost što im na taj način mladost nije protekla rasuto i besmisleno.

U visočkom sjemeništu bilo je među odgojiteljima i izuzetno vrijednih i ponekad svetih ljudi. Takvi su bili npr. fra Anđeo Franjić, fra Leonard Čuturić, fra Ljudevit Zloušić.... Njihov živi primjer i prednjačenje životom najuspješnije su odgajali. Njihovi nagovori i napomene bile su injekcije za odgoj i samoodgoj. Tome su služile i redovite ispovijedi svakog tjedna, a osobito godišnje duhovne vježbe.

sjemeniste_1.jpg

Ovaj internatski život pružao je svojim druženjem dopunu školskom obrazovanju. Djelovao je svojim udrugama, posebno Marijinom kongregacijom s njezinim redovitim pobožnim, ali i literarnim, sastancima, na kojima su članovi nastupali s člancima, deklamacijama, kritikama i prijedlozima, vrlo odgojno. Izdavali su i svoj đački list Cvijet, organizirali priredbe, akademije i matineje. Tako su se iz nekih od njih s vremenom razvili mladi pisci, koji će svoje sposobnosti pokazati u kasnijem životu. Golema prednost ovakva života bila je u tome što je on pružao zaštićenost: zajednica je omogućavala bezbrižan život i skrbila se za uzdržavanje, zdravlje pa i za razonodu.

Franjevačko sjemenište u Visokom je ustanova u kojoj se promiču zvanja za svećenike, vodi briga za poseban vjerski odgoj i obrazovanje zajedno s humanističkom i znanstvenom izobrazbom (usp. Kan. 234 §1). Stoga je redovito usko vezano uz četverogodišnji program Franjevačke klasične gimnazije. Sjemenište ima svog glavnog prefekta (odgajatelja), dva pomoćnika i duhovnika – osim profesorskog kadra gimnazije.

sjemeniste_2.jpg

Za upis u Sjemenište potrebni su sljedeći dokumenti:

  • Izvod iz matične knjige rođenih
  • Krsni list – s upisom datuma Sv. potvrde
  • Osobno napisana i potpisana molba s točnom adresom i brojem telefona
  • Izjava roditelja o suglasnosti
  • Preporuka župnika o prikladnosti za redovničko i svećeničko zvanje
  • Liječničko uvjerenje
  • Originalni dokumenti o završenom školovanju (svjedožba od 5. do 8/9. razreda osnovne škole

 

Adresa:

Franjevačko sjemenište
Bosne Srebrene 4

BiH – 71300 Visoko

Fra Josip Ikić, prefekt sjemeništaraca

Za dodatne informacije i prijave sjemeništaraca možete se obratiti na: tel. br.: 032 738 277; 061 784 259; 063 290 499; fax br.: 032 735 826; ili na e-mail: [email protected]. U slučaju prijave nakon predviđenog roka, obratiti se izravno na: Franjevački provincijalat, Zagrebačka 18, BiH – 71000 Sarajevo; tel.: 033 722 450, fax br.: 033 722 451 ili e-mail: [email protected].

 

U nastavku možete pročitati kako sami sjemeništarci razmišljaju o Sjemeništu…

sjemeniste_3.jpg

Život u Sjemeništu

Život u sjemeništu nije jednoličan, ali postoji određeni dnevni red koji slijedimo. Radni dan u sjemeništu započinje ustajanjem u 6:40. Neki ustaju i ranije, a neki malo i kasnije. Važno je stići na svetu misu koja je u 7:00 sati. Nakon mise je doručak. To obično obavimo vrlo brzo jer nastava počinje već u 8:00 sati. Po završetku nastave u 14:00 slijedi ručak te slobodno vrijeme koje se može ispuniti sekcijama, dodatnom nastavom, odmorom ili šetnjom.

Pauza traje do 15:30 kada počinje prva šutnja (učenje) koja traje sat i pol. Nakon nje je pauza pa druga šutnja do 18:45. U 19:00 sati večeramo. Kako je zdravo nakon večere ostati aktivan, mi svoje slobodno vrijeme ispunjavamo sportom, sviranjem, odmorom ili večernjom šutnjom koja počinje za one koji imaju poteškoće u školi. Ta večernja šutnja počinje u 20:30 i traje do 21:15. Ovo učenje obično odgajatelji uvedu pred kraj tromjesečja, polugodišta ili nastavne godine. U pola 10 je duhovno štivo kada osobno čitamo razne duhovne poticaje. Molitvu imamo još u 21:50 nakon koje slijedi noćni mir s počinkom u 22:30.

Ritam dana u skladu je sa sjemenišnim pravilima. Cijeli je dan skladno ispunjen što poboljšava i olakšava snalaženje u vremenu i prostoru. Točnost i preciznost su glavne zadaće svakoga tko živi takvim jednim životom što je ujedno i pripravak za daljnji život u pozivu. Nije svaki dan isti, a dinamika obično ovisi o liturgijskoj godini, ali i aktivnostima kojima se svaki od nas ovogodišnjih 13 sjemeništaraca bavi.
 

 Duhovne obnove u Sjemeništu

Svake se subote u 17:00 sati u kapelici samostana sv. Bonaventure u Visokom održava egzorta za sjemeništarce. Egzorta je vrsta duhovne obnove na kojoj se na zadanu temu održava predavanje u kojem se želi potaknuti đake da budu, prije svega, što bolji ljudi i što bolji budući fratri i svećenici. Tema duhovne obnove uglavnom je biblijski odlomak ili životopis nekog sveca.

Svake subote drugi svećenik drži egzortu koja traje oko pola sata te se nakon iscrpnog izlaganja postavljaju određena pitanja vezana za tu temu ukoliko netko nije razumio određeni dio ili ako ga zanima još nešto o toj temi. Nakon svake egzorte postoji prigoda za ispovijed. Ispovjedit se može kod predavača koji taj dan osmišljava duhovnu obnovu ili kod nekog drugog fratara u samostanu. Oni koji se neće ispovjediti, ili su to ranije učinili, nakon predavanja čitaju duhovno štivo, odnosno određene knjige duhovnog sadržaj i poučnog sadržaja. Nakon duhovnog štiva slavimo svetu misu kao vrhunac duhovne obnove.

 

Tu sam s razlogom

Kažu mnogi da je život nepredvidiv. Nikad ne znaš gdje te i u kojem trenutku može odnijeti. Još od rane mladosti imamo želje što biti kada odrastemo. Na tome radimo, ustrajavamo i vježbamo. Nekako od prvih osnovnoškolskih dana htio sam se baviti glazbom, točnije biti profesor gitare. Zato sam krenuo u glazbenu školu na odsjek gitare. To me ispunjavalo i uživao sam svaki dan vježbajući sviranje. Počeo sam svirati na raznim internim satima, koncertima i manifestacijama. Moja želja postati gitaristom bivala je sve jača. No, primičući se kraju osnovne i glazbene škole javila se neobična želja. U neku ruku suluda.

Mislima mi se počela „vrzmati“ misao o sjemeništu. Pomislio sam i govorio sebi: „Ma pusti to, nastavi gdje si započeo“. Zašto da si uništavam toliki trud radi jedne puste misli. Kako sam počeo odgurivati od sebe tu ideju, ona je sve više jačala. Nisam nikome o tome htio govoriti jer sam smatrao da će me proglasiti ludim. Ja, odlikaš i dobar svirač da idem u svećenike ?! Nema šanse, rekao sam si. Ubrzo je taj duhovni poziv prevladao i pobijedio sam sama sebe. Razgovarao sam sa svojim roditeljima. Uz velik trud i uvjeravanje kako sam siguran u zvanje, pristali su na odlazak u sjemenište. Tko bi rekao da ću o tome pisati ?

Ovo je zvanje s puno slatkih odricanja i raznih kušnji koje nas sjemeništarce jačaju na putu formacije. Često se zapitam jesam li sposoban i dostojan držati jednog dana Tijelo i Krv u svojim nedostojnim rukama. Na proteklim duhovnim obnovama, duhovnik nam je govorio da Svevišnji ne zove sposobne, nego osposobljava odabrane, kako trebamo iskoristiti dobivene talente i da se ne brinemo bez potrebe. To me potaknulo hrabro vojevati i biti otvoreniji. Nakon toga shvaćam da sam ovdje u sjemeništu s razlogom i da me Krist neće nikada udaljiti iz svoje momčadi. Nastojim živjeti radosno i s veseljem jer me Krist zove s razlogom i jer me želi kao oruđe po kojem će se duše spašavati i k Njemu ići.
 

Isus je govorio: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“ (Lk 10, 2).