Kreševo – samostan sv. Katarine i župa Uznesenja BDM

Kreševo je gradić smješten 55 km sjeverozapadno od Sarajeva, s kojim ga povezuje asfaltna cesta preko Kiseljaka. U vrijeme bosanske samostalnosti u srednjem vijeku tamo je nastala, i sve do danas se održala, tradicija kovačkoga obrta.

Franjevački samostan s crkvom osnovan je vjerojatno pod konac 14. stoljeća. Od tadašnje gotičke crkve preostao je još krajnji dio zida svetišta u pravcu jugoistoka. Uz nju je, po svoj prilici već u 15. stoljeću, postojala kamena kapela Sv. Marije. U vrijeme progona 1521-24. god. porušeni su i samostan i crkva.

Uskoro su zacijelo ponovno izgrađeni, premda o tome nemamo vijesti. Obje su zgrade obnovljene 1763. ali nedugo iza toga nestale su u požaru što se dogodio 7. travnja 1765. godine. Izgorjele su tada i sve dragocjenosti (arhiv, knjižnica i dr.). Nakon dvogodišnjih mučnih traženja dopuštenja za gradnju i velikih izdataka kod turskih činovnika, franjevci su l767. uspjeli isposlovati odobrenje i započeti s izgradnjom crkve i samostana. Na gradnji su sudjelovali klesari, tesari i zidari od Mostara, Fojnice, Kreševa, Travnika, Žepča, Tuzle, Tešnja - njih više od stotine, među kojima je bio znatan dio pravoslavaca. Brojni su župljani sudjelovali kao pomoćni radnici. Radovi su trajali od 27. lipnja do 4. studenoga 1767. godine.

Za nekoliko desetljeća zgrade su već bile trošne, pa se moralo pomišljati na popravke. Kako su za to bili potrebni veliki izdaci, a samostan iscrpljen turskim nametima, kreševski su franjevci bili prisiljeni ići u Italiju i tamo skupljati milodare u tu svrhu. God. 1822. izmijenjen je krov na samostanskoj zgradi, a do 1827. dovršena je obnova i samostana i crkve. Početkom 19. stoljeća (1804) nabavljene su orgulje, uz fojničke tada jedine u Bosni i Hercegovini, ali one nisu sačuvane.

samostan_sv._katarine_-_kresevo_1.jpg

Samostan je nakon više od 120 godina od njegove izgradnje postao vrlo trošnim, pa su se franjevci odlučili na gradnju novoga. God. 1889. porušen je dio staroga i započeta je izgradnja novoga po nacrtu graditelja Ivana Holza. Drugi dio staroga samostana porušen je 1893, te je nastavljena gradnja, koja je okončana 1895. godine. Samostan je temeljito obnovljen 1976-81. godine.

God. 1853. započeta je gradnja nove crkve, čini se, po dalekom uzoru na crkvu S. Pietro in Vincoli u Rimu, ali je svaka usporedba tih dviju građevina neprimjerena. Gradnja je trajala do 1860. godine. U trobrodnoj neoromaničkoj crkvi nalazilo se 14 vitkih stupova, koji su nosili polukružne lukove i drveni bačvasti svod. God. 1872. izgrađen je zvonik, 1879. crkva je pojačana potpornim stupovima, a 1883. pobočne lađe su pokrivene limom, dok je na glavnoj lađi i dalje ostao drveni krov. God. 1887. u crkvu je postavljen Gospin oltar, izveden u Grazu po nacrtu arhitekta Josipa Vancaša. Oltarnu sliku Bezgrešno začeće iste je godine naslikao Alexander Seitz.

God. 1924. kreševska je crkva obnovljena prema nacrtu Karla Pařika (Paržika). U njezinoj unutrašnjosti izvršene su arhitektonske izmjene: stupovi su podebljani, a svetište suženo. Također je premješten molitveni kor u samostansku prostoriju na katu, povezanu s desnom lađom. Izgrađen je i novi zvonik, a u crkvu su postavljeni novi oltari. Glavni je izveden od betona 1928. god. po nacrtu K. Pařika i zbog njegove težine svetište će se kasnije početi odvajati.

Iz tog je razloga crkva porušena 1963, a na njezinu mjestu, po nacrtu Antuna Karavanića, izgrađena je nova, koje je gradnja započela 13. listopada 1963. a blagoslovljena je 25. studenoga 1965. godine. Prvotni projekt dijelom je modificirao Z. Ćuk.

U novoizgrađenoj crkvi nalazi se više djela suvremene sakralne umjetnosti. Na njezinu je pročelju slikar Ivo Dulčić izveo 1974. god. pet tema u mozaiku: Sv. Katarina i Sv. Leopold. Po Dulčićevu nacrtu, koga je doradio Đ. Pulitika, izveden je 1981. veliki vitrail s Gospinim likom. U crkvi se nalaze još križni put Đure Sedera (1986), Gospin kip A. Starčevića, te slika Sv. Katarine G. Jurkića.

Orgulje od 25 registara izgradila je tvrtka M. Heferer 1957. god. Nakon izgradnje nove crkve one su preuređene i postavljene u prezbiteriju (1970).

U kreševskoj župi postoje i podružne crkve u Crnićima i Volujaku, te niz grobljanskih kapelica.

God. 1971. izgrađena je vjeronaučna dvorana.

Od triju starih bosanskih samostana kreševski je najkasnije postao žrtvom požara (1765), odnosno jedno stoljeće nakon što su gorjeli sutješki i fojnički. To je imalo posljedice na ukupni posjed kulturnoga blaga. Zbog toga je fond starijih knjiga manji negoli u Sutjesci i Fojnici. Ipak se sačuvala jedna inkunabula: Strabonova Geographia, prijevod s grčkoga na latinski, iz 1480. koja omaškom nije unesena u popis bosanskohercegovačkih inkunabula. U knjižnici se čuva i raritetno djelo Georgius-a Agricola-e: De re metallica (Basilaee 1657). Time su franjevci očigledno željeli pridonijeti usavršavanju tradicionalnog kovačkog umijeća u Kreševu. Knjižnica posjeduje djela o povijesti Franjevačkog reda, djela hrvatskih franjevačkih pisaca iz Bosne, ali i onih iz drugih krajeva. Također se u njoj čuvaju brojne starije periodične publikacije.

Obilnu arhivsku građu samostan posjeduje iz vremena nakon požara, ali ima i starije, premda u manjoj mjeri. Po vrijednosti posebice se izdvajaju matične knjige, brojni rukopisni spisi iz teologije, filozofije, retorike i gramatike, zatim kronike, razni zapisnici, okružnice, rukopisne ljekaruše i dr. Vrlo su brojne isprave, među kojima je 1.445 turskih. Brojna su i pisma uglednih osoba, političkog, crkvenog i kulturnog života iz 19. stoljeća (Strossmayer, Šenoa, Pavlinović, Kukuljević, Kallay, Kutschera) koji su se dopisivali s fra Grgom Martićem, franjevačkim piscem, koji je konac svoga života proveo u Kreševu.

Od djela likovne umjetnosti na prvom mjestu treba spomenuti kip Sv. Katarine (bojeno drvo) nepoznatog talijanskog majstora s konca 15. ili početkom 16. stoljeća. Samostan posjeduje dvadesetak starijih umjetničkih slika. Veći dio ih je od nepoznatih venecijanskih majstora 17. stoljeća: Sv. Jeronim, Sv. Ana, Joakim i Marija; Krunjenje Marijino sa Sv. Rokom i Ilijom, Posljednja večera, Raspeće Kristovo, Madona s Kristom, Sv. Obitelj s Ivanom Krstiteljem (18. st.), Sveci Franjevačkog reda (17-18. st.). Iz 17. st. je također Madona s Kristom nepoznatog baroknog majstora te Posljednji sud slikara Baldassare D'Anna. Od nepoznatog autora iz god. 1750. potječe slika: Bosanska kraljica Katarina sa Sv. Franjom daruje kreševski samostan Majci Božjoj. Od rijetkih djela domaćih majstora u zbirci je slika Stigmatizacija Sv. Franje fra Mihe Čuića, te Žalosna Gospa od kreševskog franjevca fra Petrušića (obje iz 2. pol. 18. st.). Od modernih umjetničkih djela samostan posjeduje brončano Raspelo Ivana Meštrovića, Posljednju večeru (ulje na platnu) Đure Sedera i dr.

samostan_sv._katarine_-_kresevo_2.jpg

U samostanskoj riznici čuva se veći broj kaleža, monstranci, kadionica, kandila i svijećnjaka, pretežno rađenih u srebru i vrlo često s pozlatom. Najvredniji predmeti potječu iz vremena od 15. do 19. stoljeća. Iz 15. st. potječu jedan kalež (čaša je iz 19. st.) i kasnogotički pacifikal, rađeni u srebru s pozlatom, dok je kasnogotička srebrna kadionica iz druge polovice 15. ili početka 16. stoljeća. Renesansna stilska obilježja imaju srebrne gravirane gostarice i jedna srebrna navicula (lađica). Srebrna kustodija s pozlatom (retardirana gotika) potječe iz 17. stoljeća. Barokna stilska obilježja (18. st.) ima nekoliko srebrnih kaleža s pozlatom, bakrena monstranca s pozlatom, srebrni relikvijar i dr. U samostanskoj riznici nalaze se predmeti trojice domaćih majstora: srebrni svijećnjaci Lovre Pavlovića iz 1693. i Ivana Duića iz l779. god., te filigranski kalež zlatara Vilića iz 1761. god.

Od tekstilnih predmeta u riznici se nalazi nekoliko kazula iz 17. i 18. st. talijanskog i francuskog podrijetla, te jedan francuski plašt (između 1715-1735). Od predmeta kulturno-povijesnog i umjetničkog značenja datih 1871. na čuvanje Strossmayeru, nisu vraćene jedna slika i kazula.

U samostanskom muzeju izloženi su i predmeti rudarske proizvodnje i kovačkog obrta. Od nevelikog broja arheoloških spomenika po vrijednosti se posebice ističe romanički kapitel (12-13. st.) iz neke nepoznate crkve.

U samostanu se nalazi i spomen soba fra Grge Martića (1905), kulturnog i političkog djelatnika. U dvorištu, ispred samostana, postavljena je njegova bista, djelo kipara Ivana Meštrovića.

Franjevci trajno vode dušobrižništvo katolika u kreševskom kraju od svoga dolaska u srednjem vijeku. God. 1647. oni pastoriziraju župe Kreševo, Neretva, Maglaj, Zablaće i Dubica. U vrijeme Bečkog rata (1683-99) brojni su Hrvati katolici prisilno napustili svoja ognjišta, tako da se njihov broj i u kreševskim župama smanjio. Početkom 18. st. kreševski franjevci preuzimaju pastvu i hercegovačkih katolika, odnosno župe Mostar, Broćno (Brotnjo), Blato i Veljaci.

Kreševska je župa, prema popisu iz 1743, imala 1.705 katolika, dok se njihov broj 1768. god. popeo na 2.230. Pod konac 18. stoljeća (izvješće iz 1798) kreševski su franjevci na svim svojim župama pastorizirali 19.512 katolika. God. 1813. kreševska je župa imala 2.717 katolika, 1877. god. 3.342, te 1935. god 3.200 (u međuvremenu je župa diobom umanjena).

God 1847. franjevci su u Kreševu otvorili pučku školu, a sljedeće su godine podigli i posebnu školsku zgradu. Franjevci su vodili školu do dolaska austrougarske vlasti u BiH.

Župa Kreševo brojila je 1991. godine 4.058 katolika (1974:4.350) i njihov se broj polagano smanjuje zbog iseljavanja. Na koncu 2016. godine župa je brojala 3.322 vjernika u 1.281 obitelji. Župu tvore sljedeća naselja: Kreševo, Alagići, Bjelovići, Bukva, Crkvenjak, Crnići, Drežnica, Kamenik, Kojsina, Komari, Lipa, Martinići, Poljani, Polje, Rakova noga, Ratkovići, Stojčići, Vodovoji, Volujak, Vranci i Zvizd.

Trenutno traju radovi unutarnjega uređenja zgrade samostanskoga muzeja.

Više informacija o aktivnostima samostana i župe na službenoj web-stranici:

https://www.samostan-kresevo.com/

fra Darko Drljo, gvardijan i župnik, diskret, kroničar

fra Josip Jukić, sam. i žup. vikar, ekonom, diskret, duh. asistent FSR-a i FRAMA-e

fra Jozo Krešo, žup. vikar

fra Emanuel Jurić, žup. vikar

fra Juro Miletić, žup. vikar, knjižničar

fra Ivo Jurišić, žup. vikar

fra Želimir Gogić, žup. vikar

fra Marko Dunđer, časni brat

fra Ivica Korčanin, časni brat, kustos muzeja

tel: 030/806 075, fax: 030/806 168

[email protected]

fra Darko Drljo, gvardijan i župnik, diskret, kroničar

fra Josip Jukić, sam. i žup. vikar, ekonom, diskret, duh. asistent FSR-a i FRAMA-e

fra Jozo Krešo, žup. vikar

fra Emanuel Jurić, žup. vikar

fra Juro Miletić, žup. vikar, knjižničar

fra Ivo Jurišić, žup. vikar

fra Želimir Gogić, žup. vikar

fra Marko Dunđer, časni brat

fra Ivica Korčanin, časni brat, kustos muzeja

tel: 030/806 075, fax: 030/806 168

[email protected]