Bosna Srebrena

Na blagdan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja 2024. godine, u večernjim satima započeo je drugi po redu Kamp mladih Bosanske Posavine u župi Foča. Kamp je trajao tri dana, 26-28. srpnja, a okupio je oko desetak mladih iz Bosanske Posavine i njihovih prijatelja. Nakon stradanja i rušenja Bosanske Posavine u domovinskom ratu devedesetih godina, iako je župska kuća obnovljena i ima dovoljno prostora za ugostit taj broj sudionika, mladi su u znak suosjećanja s razarajućom poviješću noći provodili pod šatorima u dvorištu, umjesto u udobnosti kreveta s čvrstim krovom nad glavom.

Nakon okupljanja i postavljanja kampa, u petak navečer, kamp je i službeno počeo sa svetom Misom i klanjanjem. Poslije toga uslijedilo je druženje uz pjesmu i pripovijesti do kasno u noć pored simbolične logorske vatre na dvorištu.

U subotu, poslije molitve i doručka, mladi su se potrudili dati svoj obol uređujući Kunaru, crkveno dvorište, a popodne smo se uputili prema Podvučjaku, gdje smo obišli stratište Hrvata Modričkog (Garevačkog) kraja: "Burića štalu", kako ju naziva vlč. Ivan Tomoć, inače rodom iz Konjica: "Bleiburg u Garevcu". Odatle smo se uputili u Spomen park hrvatskim žrtvama 2. svjetskog rata i poraća u Posavskoj Mahali (Odžak), a u povratku smo na Plehanu slavili sv. Misu. Na Plehanu je gvardijan, fra Anto Tomas mladima predstavio stradanje Posavine kroz domovinski rat. Mladi su obišli kompleks Vjersko-kulturnog centra na Plehanu, gdje im je predstavljen pojam "samostana" ne samo kao kulturne baštine, nego kao najrealnije duhovno-pastoralne nade za opustošenu Posavinu.

Trećeg dana mladi su, sa još pedesetak vjernika slavili sv. Misu na Kunari, u župi Foča, gdje su se s vjernicima družili poslije sv. Mise. Poslije ručka, uredno su za sobom pospremili dvorište, kuhinju i sve što su koristili, i s nadom u ponovni susret krenuli dalje u svoju svakodnevnicu.

Po odlasku ostavili su svoje utiske, a u nastavku donosimo cjelovit opis doživljaja jedne od sudionica kampa, Jelene Hrnjak:

Na kraju i ovogodišnji kamp mladih sa svima vama željeli bismo podijeliti naše utiske, razmišljanja i želje.

Kako se kaže, vrijeme brzo prolazi i zaista tomu jest tako. Okupilo se desetak mladih ljudi predvođenih našim fratrom Daliborom kojemu svi ovim putem zahvaljujemo na želji, organizaciji i strpljenju. Pitanja je bilo mnogo, ali vremena nažalost malo.

Uredili smo dvorište oko naše župe i voljeli bismo da smo mogli i više učiniti, ali nadamo se da će s vremenom kamp brojati sve više članova i da će se moći odraditi više posla.

Godio nam je svjež zrak, odmor od poslova i stresova, dobra glazba (DJ Dalibor), ukusna hrana (hvala Boženi) i odlična ekipa za rad i druženje (mi svi ostali).

Ipak, nešto najvrjednije što vjerujemo da smo u ovom kampu “zaradili” je upoznavanje povijesti i prošlosti naših predaka, a koja nije nimalo laka ili vesela.

Posavina, kao i sva druga mjesta, gradovi ili države ima svoju povijest ispisanu na spomenicima. Na tim se kamenim pločama i slikama nalaze imena, prezimena i lica mnogih ljudi svih generacija koji su svojim životima platili danak nečijih iracionalnih i osvajačkih apetita.

Pritom ne mislimo samo na žrtve posljednjeg nesretnog rata, nego i na sve ljude koji su bezumno ubijani na našim područjima i za vrijeme, ali i na samom koncu drugog svjetskog rata.

Moramo priznati kako o tim događajima nismo znali puno, ako smo išta i znali, a vjerujemo i da većina mladih također ne zna ništa o tome.

Ta imena na hladnim fotografijama i kamenim pločama nisu samo slova, to su nečije kćeri i sinovi, majke i očevi, bake i djedovi, prijatelji, kumovi. Brojke su prevelike, iako je i samo jedna žrtva prevelika brojka, a gdje su brojke svih ostalih žrtava koji su preživjeli, ali su ostali siročad, udovice, sami i živjeli u strahu desetljećima?

Sve su to nečiji preci, ali su i naši preci i važno je poznavati i tu nesretnu stranu povijesti kako bismo više cijenili našu sadašnjost i budućnost.

Ne treba živjeti u prošlosti, ali ju trebamo znati i prenositi na sve buduće generacije kako se sve te žrtve ne bi zaboravile, kako bismo im mogli odati počast, inače je sve uzalud.

To bi ukratko bili naši utisci i nova znanja koja smo željeli podijeliti s vama.

Sada prelazimo na naše želje, a mi znamo da nisu nemoguće.

Želimo da Posavina nastavi živjeti, ali ne na aparatima ili samo blagdanima, nego da prodiše punim plućima!

Želimo da potaknete svoju djecu i unuke da posjete vaša rodna mjesta, da se povežu sa svojom djedovinom i da ju zavole, a to će, sigurni smo, doći prirodno.

Želimo da i vaša djeca nauče povijest ovih krajeva, jer ju nažalost neće pronaći u udžbenicima ili učiti u školama. Jednako je teška i značajna kao i sve druge povijesti koje se jednim klikom mogu pronaći na kompjuterima. To je naša povijest!

Želimo da se o našim župama zna više osim lokacije, naziva ili patrona župe.

Želimo da se u svojim molitvama sjetite svih pokojnih koji su izgubili živote za našu grudu, za našu crkvu i vjeru i za našu sadašnjost.

I za kraj, želimo svim mladima pokazati i dokazati kako ovaj kamp nije samo košenje trave i druženje, nego jedno životno iskustvo nakon kojega će se svojim kućama vratiti s punim koferima nečega što se ne mjeri u kilogramima i ne plaća se novcem. Vratit će se kući punog srca, čistog uma, čiste duše i mudriji i obazriviji nego što su došli.

Zaista je vrijedilo, bravo za sve nas i za Dalibora, vidimo se dogodine, poručila nam je Jelena.

Sama ideja Kampa mladih Bosanske Posavine u Foči ideja je izrasla i oblikovana u glavama mladih koji su porijeklom iz župe Foča. Osnovni cilj kampa jest mladima predstaviti povijesna, kulturna i prirodna bogatstva Bosanske Posavine i šire od same župe. Na taj način, mladi zapravo nastoje potaći već postojeću ideju o ponovnom oživljavanju Bosanske Posavine, da se napokon počne i ostvarivati.

DFS

, , , , ,