Najave

21.11.2019. Dobrinja - Sarajevo

Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA

Franjevački svjetovni red (FSR) – Bosansko bratstvo kraljice Katarine

Cijeli svijet je samostan

Institucionalizirane stvarnosti kao što su Crkva, država, neka redovnička zajednica posjeduju arhive, knjižnice, muzeje, sve se na neki način bilježi, ostavlja za buduća istraživanje. Fenomeni, pak, kao što su kršćanstvo, nacija ili neki pokret ostaju izvan arhiva, knjižnica i muzeja, ne dopuštaju da ih se zatvori u strukture, regule ili zidine, oni jednostavno žive, što na poseban način vrijedi za franjevački pokret. Sv. Franjo je jedno želio: da on i njegovi žive evanđelje i da ga žive posvuda, na ulici, u polju, u kući, ondje gdje su i ljudi. No i u ovom slučaju, kao i u mnogim drugim, jedno je želja, a drugo je njezino ostvarenje. Iz povijesti je, naime, znano da su i iz Franjina pokreta iznikli redovi, samostani i njihova posebna ustrojstva, no u jednom svom segmentu, tako se barem čini, franjevački je pokret sačuvao Franjinu izvornu ideju života u svijetu – svjetovnost , to je Franjevački svjetovni red.

franjevacki_svjetovni_red_1.jpg

Sveprisutni Bog

Franjo je svoju stvarnu, pravu i prvu zadaća vidio u posvećivanju života kroz prožimanje svjetovnih područja Duhom Svetim.

Izvorno u Franjinu pokretu je istina da Bog dopušta da ga se nađe u svjetovnom liku: u svim stvarima ovoga svijeta, kako to kaže Ignacije Lojolski; u ljudima s njihovim nevoljama i brigama, veseljima i nadanjima; u životinjama, biljkama i kamenju; u konkretnim situacijama i društvenim okolnostima, u događajima i iskustvima povijesti. Ne mora se ići u pustinju ili na kakvo visoko brdo ili u unutarnji svijet duše da bi se tražio i našao Bog; ne mora se, dakle, rastati sa svijetom da bi se našao Bog. To je biblijska istina, nju slijedi sv. Franjo. Ma koliko Bog imao svoje mjesto u čovječjoj duši, on u prvoj liniji djeluje u povijesti ljudi. Mojsiju se pokazuje u gorućem grmu da bi mu povjerio služenje u jednom povijesnom djelu: Mojsije treba svoj narod izvesti iz neslobode i potlačenosti u slobodu. Franjo tako razumije Sv. pismo, Bog je nazočan u osloboditeljskim procesima i u zalaganju za više pravednosti i mira. On je konačno postao tijelom (Iv 1), materijalno je ušao u svijet i želi u njemu ostati do konca svijeta. Tko čovjekom postalog Boga želi slijediti, mora za njim ići u svijet.

U veličanstvenu igrokazu koji je sastavio jedan nepoznati franjevac sredinom 13. stoljeća, u tzv. Savezu sv. Franje s Gospođom Siromaštinom , pita Gospođa Siromaština Franju i njegovu braću gdje je njihov samostan. Oni, pak, odgovaraju široko pruženih ruku u smjeru cijeloga svijeta: Ovo – cijeli svijet – je naš samostan. Naravno da su ovo tek male naznake koje bi trebale upućivati na zaključak da sva tri reda sv. Franje nosi jedna te ista duhovna dinamika: Boga se u svijetu mora tražiti, naći i svjedočiti. Nažalost, a tako se to često događa, upravo u ovoj važnoj stvari su se dogodili propusti. Umjesto priznavanja svjetovnosti, franjevačka se duhovnost okretala prema distanciranju od svijeta dokazujuću se vršenjem triju evanđeoskih savjeta. Franjevci, umjesto da stanuju na usputnim mjestima , kako je htio sv. Franjo, stanuju u samostanima , u čvrstim zidanim zgradama sličnim zamcima. No, nije to bilo samo do njih, takav razvoj je poticala i sama Crkva. Rezultat je bio ovaj: franjevci počinju sve manje živjeti radikalnost evanđelja, sve su manje siromašni sa siromasima, bratski povezani u jednoj konkretnoj zajednici koja naviješta vijest o prisutnosti Božjoj u svim svakidašnjim situacijama u cijelom svijetu povezujući sve koji vjeruju i koji žele biti Crkva Isusa Krista. Takvom razvoju nije se uspio oduprijeti ni FSR, sve se više udaljavao od svijeta. U njegovim je članovima bila sve čvršća klauzura srca, što je s vremenom od FSR-a načinilo pobožnu udrugu, koja je ostala bez ikakva društvenog utjecaja. Zvono je počelo zvoniti na uzbunu, bio je potreban povratak korijenima.

Ovaj povratak korijenima nosio je u sebi poruku da članovi svih franjevačkih obitelji trebaju iznova otkriti iskonsku svjetovnost , onu oznaku svoje duhovnosti koja im je usprkos svim razlikama zajednička.

 

Početak i razvoj FSR-a

Iz povijesti znamo da sv. Franjo nije imao namjeru utemeljiti nekakav red. No Božji je plan bio drukčiji: najprije su mu darovana braća (= Prvi red), uskoro i sestre (= Drugi red), a zatim su došli ljudi koji su se u susretu s Franjom obratili, pokornici (= Treći red). Rodoslovlje Franjinih sljedbenika danas izgleda ovako:

franjevacka-obitelj_0.png

O počecima ovakvog razvoja svjedoči jedan od prvih Franjinih životopisaca Toma Čelanski: Dolazili su muškarci, dolazile su žene, dolazili su u bujicama redovnici da bi vidjeli i čuli Božjega sveca, koji se svima pokazivao kao čovjek drugoga svijeta... Mnogi su se iz puka, plemići, neplemići, duhovnici i laici počeli, na Božji nagovor, priključivati sv. Franji, da bi pod njegovim vodstvom i vođenjem zauvijek služili Bogu. Njih je sve preplavljivao Duh Sveti, kao rijeka prepuna Božje milosti. Ta on je bio onaj izabrani umjetnik, prema čijem se uzoru, pravilu i učenju obnavlja Kristova Crkva u muškarcima i ženama i trijumfira u trostrukoj vojsci izabranih. I svima je njima dao smjerokaz za život i svakom je staležu pokazao uistinu put u spasenje (1 Čelano 36 s).

Još važnije od ovoga teksta, koji je 1228. napisao franjevac Toma Čelanski jest živo svjedočenje Jakova Vitrijskog. Ono je to dragocjenije što potječe od čovjeka izvan zajednice i seže u godinu 1216. Mnogi su ljudi, obaju spolova, Kristu za ljubav sve ostavili i napustili svijet; oni se nazivaju manjom braćom i manjim sestrama. Papa i kardinali iskazuju im veliku čast. (Jaques de Vitry, pismo iz 1216).

Kad je govor o Trećem redu, onda se tu radi o obraćenicima koji su u svom svakodnevnom životu počeli računati s Bogom. Oni su ga priznavali i svjedočili kao gospodara života: štovali su ga u svojim kućama , u svojim obiteljima, zvanjima i u sustavu društvenih odnosa. U početku su imali nešto kao statut, nazivan Memoriale , da bi im 1289. godine papa Nikola IV potvrdio napisano pravilo, čime je FSR postao i službeno red Katoličke crkve.

Nažalost, ovom se Redu, s vremenom, dogodilo ono što i drugim redovima. On se od pokorničkog reda s velikim društveno-političkim značenjem pretvorio u jedno pobožno bratstvo. Nije se razlikovao od drugih, pa su reforme bile nužne. Njih je poticao i sam provodio papa Leon XIII, čak im je i pravilo preuredio. Želio je da FSR bude ne samo duhovna snaga Crkve, nego i nositelj i djelatni instrument njezina socijalno-etičkog poslanja. To je u FSR unijelo novu dinamiku, no nju je stišao papa Pio X koji je, ni više ni manje, ovo eksponiranje FSR-a zabranio.

franjevacki_svjetovni_red_2.jpg

Obnova i specifična misija

Nova obnova dolazi s otkivanjem religije utjelovljenja sredinom 20. stoljeća, kada franjevačka teologija o prisutnom Bogu u ljudskoj povijesti dobiva na važnosti a time i franjevački pokret sa svojim naglašavanjem svjetovnosti kršćanstva. Plod te obnove je novo pravilo FSR-a potvrđeno 24. lipnja 1978. od pape Pavla VI, koje iznova odiše pravim franjevačkim duhom. Osim mnogih aspekata poslanja, koji oni dijele sa samostanskim franjevcima i franjevkama, time što naviještaju kraljevstvo Božje svojim osobnim svjedočenjem i uzorom, FSR ima, zajedno s drugim članovima laičkog pokreta, specifičnu misiju, obnovu svjetskog poretka (Dekret o laičkom apostolatu). Izrečeno jednostavnim riječima, to znači da članovi FSR-a imaju poticati sveti obiteljski stalež, davati veću vrijednost radu kao daru za poboljšanje čovječanstva i, kao predstraža, zalagati se hrabrim inicijativama za pravednost i mir u ljudskim aktivnostima i za očuvanje okoliša, tj. štititi i očuvati sva stvorenja s dušom ili bez duše.

Sam naziv Franjevački svjetovni red je kroz dugu povijest više puta mijenjan. Češće su puta bili nazivi: Pokornička braća i sestre Braća pokornici, Treći red . Danas se pak smatra službenim i najprihvatljivijim nazivom: Franjevački svjetovni red .

Franjevački: jer prihvaća usmjerenje vlastitog života po uzoru svetoga Franje, svete Klare i ostalih franjevačkih velikana kroz osmostoljetnu franjevačku prošlost.

Svjetovni: jer označuje one osobe koje ne idu u samostan da bi ostvarile ideal Franjina evanđeoskog života. One ostaju u svojim obiteljima i na svojim radnim mjestima te u takvim okolnostima pokušavaju ostvariti ideale evanđelja i čovječnosti.

Red: jer označuje skupinu osoba koje se ujedinjuju i združuju kako bi zajednički lakše postigle sebi postavljeni cilj, a čije je Pravilo potvrđeno od Crkve.

 

Povijest FSR-a u Bosni Srebrenoj

O prijenosu i širenju franjevačkog pokreta na našim prostorima malo je autentičnih svjedočanstava. Većina ih sliči na legende sačuvane u narodnoj predaji, što ne treba čuditi, jer su upravo ovi prostori, uvijek i iznova, bili poprišta velikih ratova, koji neminovno sa sobom odnose spomenike prema kojima se onda piše povijest. No i ono malo svjedočanstava je dovoljno da zaključimo da je franjevački pokret brzo i uspješno pustio duboko korijenje na našem bosanskom tlu. Ta se činjenica pripisuje uspješnoj franjevačkoj metodi: sudbinu svoga pokreta predali su u ruke domaćih sinova, kojima je franjevačka ideja ubrzo postala ne samo orijentir u vjeri, nego i način života. Ona je čak našla put i do dvora bosanskih kraljeva.

O načinu djelovanja bosanskih franjevaca jedan njihov Šematizam (popis osoblja i mjesta djelovanja uz povijesni uvod) u vrijeme osmanlijskog vladanja kaže ovo: Franjevci su uzimali iz naroda brojne pomoćnike: imali su prokuratore, a treći red pokornika je cvjetao (Conspectus Bosnae Argentinae Anno 1935). U istom tom Conspectusu nalazi se i slika kraljice Katarine uz napomenu da je bila franjevačka trećoredica. Ovo nije nikakva iznimka. U mnoštvu onih koji su pripadali ovom Redu nalazimo i druge poznate osobe, kao npr. sv. Elizabetu Ugarsku i sv. Ljudevita IX, francuskog kralja. FSR-u su pripadali brojni poznati umjetnici i znanstvenici kao što su: Dante, Giotto, Leonardo da Vinci, Kristofor Colombo, Vasco da Gama itd., zatim brojni svećenici, biskupi, kardinali i pape. Da spomenemo samo imena papa: Pijo IX, Leon XIII, Pijo X, Benedikt XV, Pijo XI, Pijo XII, Ivan XXIII. Od kardinala spominjemo Stepinca i Kuharića.

Na obilnije pisane spomenike o djelovanju FSR-a nailazimo tek u drugoj polovici 19. stoljeća. Posebno je važno nastojanje pape Leona XIII. On želi obnovu Crkve preko laičkih pokreta. Stalo mu je da se i prilike u svijetu urede na idejama kršćanstva, odnosno evanđelja. Uz 700. obljetnicu rođenja sv. Franje (1882) izdaje posebnu okružnicu u kojoj preporučuje Treći red sv. Franje kao osobito sredstvo obnove svijeta u kršćanskom duhu. Pristupa i reformi Pravila FSR-a. Ova papina djelatnost stavila je FSR u žižu ondašnjeg zanimanja, što je našlo odjeka i na našim prostorima. Bosanski franjevci su aktivni, sami pišu o FSR-u ili prevode važne tekstove iz drugih jezika. Nastoje FSR urediti prema Pravilu, uvesti administraciju. To se, na primjer, događa 1888. godine u Tolisi, što se smatra administrativnim utemeljenjem FSR-a u toj župi. Slična su događanja zabilježena i u drugim župama.

Uglavnom to je bilo vrijeme obnove franjevačkog laičkog pokreta u Bosni, no ona nije dugo trajala. Na put su joj stala događanja I. svjetskog rata: glad, bijeda, ubojstva, progonstva, stanovništvo je bilo decidirano. Nikome nije padalo na pamet organizirani rad, deviza je bila: preživjeti. Naravno da je poslije rata bilo pomaka, no premalo je bilo vremena da bi se osjetio vidni napredak, na vrata je kucao II. svjetski rat. Njegove su posljedice za naša krajeve, kako one materijalne tako i duhovne, bile još teže i pogubnije, pa tako i za stanje FSR-a. Broj članova se drastično smanjio, a pritisak nove, komunističke ideologije nije dopuštao neku posebnu aktivnost na području vjere.

Tek s vremenom taj pritisak popušta. Provincijski kapitul franjevaca Bosne Srebrene 1955. godine traži od svojih članova da porade na obnovi FSR-a jer će on sigurno značiti duhovnu snagu za župu i za vjersko-moralni život župljana . Ovaj poticaj nije ostao bez ploda. Kao najljepši primjer navodi se djelovanje fra Branka Krilića koji je kroz deset godina neumornog rada uspio u župi Bugojno u FSR upisati 950 novih članova, tako da u izvještajima za Provincijski kapitul 1973. godine stoji da FSR broji 5.911 članova i otada se broj članova FSR na području Franjevačke provincije Bosne Srebrene, bilo je padova i uzdignuća, kreće između 4 i 6 tisuća članova.

franjevacki_svjetovni_red_3.jpg

Nova strujanja

Sa stanjem i brojem članova FSR-a, u 52 bratstva 3.560 članova, nije bila zadovoljna Provincijska uprava s provincijalom fra Lukom Markešićem na čelu (1982-1991). Provincijal fra Luka piše braći cirkularno pismo (18. 02. 1986) pod naslovom Obnova FSR-a kod nas, u kome traži veći angažman braće u radu s FSR-om. Utemeljuje četiri samostanska područja: livanjsko (Livno i Rama), plehansko (Plehan, Tolisa, Dubrave i Tuzla), fojničko (Fojnica, Kreševo, Kr. Sutjeska) i jajačko (Jajce, Petrićevac i Guča Gora) i u svakom od njih održava sastanke s asistentima i voditeljima FSR-a nastojeći postaviti na noge organizaciju FSR-a kako to traži i samo Pravilo, da mjesna bratstva trebaju imati čvrsto vodstvo: predsjednika, potpredsjednika, tajnika, blagajnika i učitelja novaka.

Ova nastojanja prati Nacionalno vijeće FSR-a za bivšu Jugoslaviju, čiji je dio, kao područno bratstvo, bratstvo trećoredaca naše Provincije. Vijeće održava čak svoju važnu sjednicu u Sarajevu 31. 5. 1986. kao poseban znak podrške FSR-u u Bosni. Na njoj se priprema prvi pohod franjevačkim svjetovnjacima na tlu bivše Jugoslavije predsjednice Međunarodnog vijeća FSR-a s. Manuele Matiolli. I po tom pohodu će godina 1986. biti upamćena.

Sav ovaj trud dovest će i do konstituiranja Područnog vijeća FSR-a za Bosnu. To se dogodilo 1987. Za predsjednika je izabran b. Marko Jozić (ž. Ulice), za 1. dopredsjednika s. Jelena Loina (ž. Zenica), za 2. dopredsjednika b. Niko Brandić (ž. Tišina), za tajnika b. Matija Ladan (ž. Jajce), za blagajnika b. Franjo Dizdar (ž. Petrićevac) i za učitelja novaka b. Vinko Botićeli (ž. Žitače).

Nažalost, iako su ova nastojanja počela donositi ploda, nije bilo vremena da sve to dozri, da se učvrsti, ubrzo je došao navi rat, možda pogubniji za hrvatski narod i Katoličku crkvu u BiH. Mnogo je svijeta izginulo, a još je više protjerano ili se dobrovoljno iselilo. Naravno da je to imalo kobne posljedice i za članstvo FSR-a. Oporavak je težak i teško je prognozirati hoće li ga biti. No, kao i dosad, bosanski franjevci ne odustaju od svojih metoda. Znajući da će i sami imati uspjeha u svom zadatku pastoriziranja samo ako budu imali u članovima FSR-a pravu podršku, dali su se na obnovu FSR-a. Neki su u tom neumorni. Na poseban je način bio aktivan, kao provincijski asistent FSR-a u Bosni, fra Ivo Radman. Pokušava sagledati posljedice rata. Od 295.060 vjernika 1991. koje su pastorizirali bosanski franjevci, 2003. bilo ih je tek 158.248. U 65 franjevačkih župa živi još samo oko 900 članova FSR-a, u 35 župa ih više i nema.

Novo poglavlje u povijesti FSR-a na području Provincije Bosne Srebrene, na svoj način, počinje pisati fra Gabrijel Tomić, novi provincijski asistent. Ujesen 2002. i u proljeće 2003. godine obavlja prvi važni korak, obilazi, zajedno s jednim članom Regionalnog vijeća, sva župna bratstva da bi, nakon vizitacije, 28. 06. 2003. godine organizirao susret članova Prvog, Drugog i Trećeg reda sv. Franje sa sestrama Klarisama u Brestovskom povodom obilježavanja 750. godišnjice smrti sv. Klare. Ovo je bio velik i zahtjevan posao. Teško je procijeniti njegove plodove, ali je, što se tiče FSR-a, trebalo znati gdje smo i od čega treba započeti, zbog toga je bilo nužno učiniti ovaj korak.

O svom obilasku župnih bratstava, obišao je 74 župe i o stvarnoj današnjoj situaciji FSR-a kod nas fra Gabrijel je u nekoliko točaka izvijestio Provincijski kapitul 2003. godine. U njegovu izvještaju stoji:

•  FSR u našoj Provinciji je živ! Jest ostario, jest onemoćao, ali je sve izdržao i živ je! Od 74 župe i mjesta nema ga u 16 župa. Ruku na srce , otvoreno kaže fra Gabrijel svojoj braći, i sami smo puno pridonijeli ovakvom stanju svojom neodgovornošću i svojim neozbiljnim pristupom prema toj svojoj svetoj baštini .

Članovi našeg Vijeća sudjelovali su u proslavi 25. obljetnice obnove Pravila FSR-a, koja je održana u Samoboru 11. i 12. listopada 2003. Naime, Pravilo je obnovljeno 1978. godine, što je bio znak povratka na izvore i duhovno iskustvo Franje iz Asiza i pokorničke braće i sestara koje je on nadahnjivao i vodio (Pismo četiriju generalnih ministara Franjevačke obitelji).

Počela su i nova primanja u Provincijsko bratstvo. Tako je tijekom 2004. godine u Bratstvo bosanskog FSR-e primljeno 60 novih članova (Guča Gora, Sarajevo, Livno, Busovača), da bi svemu tome posebno značenje podario pohod našim bratstvima generalnog asistenta FSR-a iz Rima fra Ivana Matića. S braćom i sestrama FSR-e fra Ivan se susreo na tri mjesta: u Livnu, Sarajevu i Tolisi. Kroz svoje propovijedi i razgovore fra Ivan je, na produhovljen i prihvatljiv način, uspijevao prisutnima približiti sv. Franji i njegovu ideju svjedočenja Boga u svijetu i na svjetovan način. O svom pohodu bosanskom bratstvu FSR-a fra Ivan je zapisao: Svrha moga posjeta BiH bila je vidjeti realnu situaciju bratstva FSR-a i Frame poslije tragičnih događaja strašnoga rata koji se vodio u BiH... Također sam želio susresti odgovorne iz dva regionalnog bratstva (bosanskog i hercegovačkog) da bismo raspravljali o mogućnosti i načinu osnivanja u BiH Nacionalnog bratstva u okvirima te države (Koinioa, 2004/2, br. 42).

U svim razgovorima koje je fra Ivan vodio s najodgovornijim ljudima za budućnost FSR-a na bosanskohercegovačkim prostorima naglašavana je ideja (koja se već u vrhu FSR-a pretvorila u plan) da se bratstva odsad organiziraju ne na principu nacije, nego prema državnim granicama. Tako više dva regionalna bratstva (bosansko i hercegovačko) ne bi bila regionalna bratstva Centrale u Zagrebu, odnosno u Samoboru, nego bi činila jedno jedinstveno bratstvo BiH, koje bi imalo zajedničko vijeće. O ovom planu će se još intenzivnije razgovarati na planiranom sastanku svih odgovornih bosanskog i hercegovačkog bratstva FSR-a, koji će se održati u Rami od 4. do 6. ožujka 2005. godine.

Kako je ovo jedan od prvih govora u novijoj javnosti o FSR-u, u njemu su morale biti naglašene neke pojedinosti koje su, naravno, onim informiranijima već odavno poznate. Uglavnom sve je učinjeno kako bismo jedan od prvih laičkih pokreta u Crkvi, koji traje i donosi plodove već osam vjekova, približili današnjim ljudima. On je javno udruženje, a raščlanjuje se na različitim razinama: mjesnoj, područnoj, nacionalnoj i međunarodnoj, djelujući na svim kontinentima u stotinjak zemalja, ulazeći tako u svijet kao prostor Božje ljubavi, koju mu valja potvrditi i kojoj mu valja pridodati i svoju ljubav (S. Lice).

(Napisao: fra Petar Anđelović)

Današnje stanje

Po uzoru na svoga utemeljitelja sv. Franju, članovi FSR-a se obvezuju dublje ostvarivati svoja krsna obećanja, promicati mir, zalagati se za dostojanstvo svake ljudske osobe i humanije odnose u društvu. Nadahnuti evanđeoskim duhom radosno susreću posebice one koji su siromašni i na rubu društva. Zauzimaju se i podupiru pokrete koji se bore protiv svih oblika izrabljivanja, diskriminacije i siromaštva. Svjetovni franjevci pozvani su na čuvanje i zaštitu svega stvorenoga pa time i na učešće u ekološkom pokretu.

Red je organiziran u bratstva na različitim razinama. Osnovna stanica Reda je mjesno bratstvo koje se okuplja uz samostan ili župu. Više mjesnih bratstava se okuplja u područno bratstvo, a područna bratstva u jednoj državi organizirana su u nacionalno bratstvo. Red na međunarodnoj razini okuplja sva bratstva rasprostranjena po svijetu. Njime upravlja Međunarodno vijeće koje čine predstavnici svih osnovanih nacionalnih bratstava i koje se redovito okuplja na Generalnom kapitulu, te Predsjedništvo Međunarodnog vijeća i generalni ministar.

Franjevački svjetovni red u provinciji Bosni Srebrenoj baštini višestoljetno življenje Franjine karizme na ovim prostorima. Nikada nije bilo lako, postojala su izrazito teška vremena, ali se Franjina obitelj na ovim prostorima održala i opstala. Prema posljednjim statistikama ovo područno bratstvo čini 31 mjesno bratstvo od kojih je 18 imaju vijeća i aktivna su. Prema istoj evidenciji Bosansko bratstvo ima oko 830 zavjetovanih članova, a 25 članova je u novicijatu. Zaštitnica našeg područnog bratstva je blažena kraljica Katarina Kotromanić, pa se bratstvo službeno zove – Bosansko područno bratstvo Kraljice Katarine. Njime rukovodi Vijeće koje je izabrano na kapitulu održanom u Visokom 01.10. 2016. godine.

Članovi aktualnog Vijeća su:

  • Marijan Begić, ministar
  • Ružica Čelan, doministra
  • Sandra Slokar, tajnica
  • Antonija Bilić, rizničarka
  • Ljerka Mikić, učiteljica formacije
  • Božo Klarić, povjerenik za Framu
  • Gordana Ljubos, vijećnica
  • Nives Kanevčev, vijećnica
  • Fra Domagoj Šimić, duhovni asistent

Skupa sa Hercegovačkim područnim bratstvom (http://www.svjetovni-franjevci.info) činimo Nacionalno bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda u Bosni i Hercegovini.

Svatko tko se osjeti pozvanim živjeti Evanđelje slijedeći primjer sv. Franje, ostajući u svjetovnom staležu, može započeti s formacijom u Franjevačkom svjetovnom redu, kako bi se upoznao s Redom, načinom života i poslanjem svjetovnih franjevaca. Svjetovnim franjevcem se postaje postupno, prolazeći kroz pojedina razdoblja formacije. Prvo razdoblje je vrijeme uvođenja, koje služi upoznavanju Franjevačkoga svjetovnog reda, svetoga Franje, Crkve i njezinoga nauka. Nakon toga slijedi vrijeme početne formacije (novicijata) koje traje najmanje godinu dana, a uvjeti za primanje u red su: ispovijedati katoličku vjeru, imati dobro moralno vladanje i pokazati jasne znakove poziva. Najniža dob za ulazak je 18 godina. Nakon vremena početne formacije, u kojemu se dublje upoznaje Sveto pismo, crkveni nauk, molitveni i sakramentalni život, franjevačka – osobito svjetovna – duhovnost, dokumenti Reda, osobito njegovo Pravilo, poslanje svjetovnih franjevaca na različitim područjima svoga života, u Crkvi i u društvu, slijedi zavjetovanje ili obećanje evanđeoskoga života. Trajnom zavjetovanju obično prethodi razdoblje privremenoga zavjetovanja (najviše do tri godine). Kandidat obećava da će kroz sve vrijeme svoga života živjeti Evanđelje u Franjevačkom svjetovnom redu, opslužujući njegovo Pravilo

Članovi bratstva žive produbljujući razloge svoga kršćanskog poslanje redovitim tjednim i mjesečnim susretima, duhovnim obnovama, sakramentalnim životom, raznim oblicima karitativnih djelatnosti i dosljednim svjedočenjem temeljnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti u svojoj svakodnevici.

Više o radu i životu bratstva možete pronaći na web portalu FRAMA-e i FSR-a Bosne Srebrene:

 http://www.frama-ofs.com

Kontakt:

FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED (OFS)

BOSNE SREBRENE

Zagrebačka 18,

71000 SARAJEVO http://www.frama-ofs.com

fra Domagoj Šimić, prov. duh. asistent OFS-a

(Napisao: Marijan Begić)