Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA
Fra Šimun Filipović (1732 – 1802) – duša blažena
10.5.2019.

Na današnji dan 1802. godine u Ripatransoneu (Italija), preminuo je na glasu svetosti, bosanski franjevac fra Šimun Filipović. Fra Šimun se rodio 1732. godine u Seoni kraj Srebrenika. Roditelji su ga kao dječaka otpremili u samostan u Kraljevoj Sutjesci da uči „za fratra“. Tamo je u svojoj 20. godini stupio u Franjevački red. Iza toga je otišao na studij filozofije u Ugarsku, za svećenika je zaređen 1758. godine u Osijeku. Teološke nauke nastavio je u Italiji, u mjestu Atri (u Abruzzima). Bio je, kako to svjedoči njegov suučenik R. Spinetolli, revan student, dobar čovjek i redovnik, omiljen i poštovan.

Po završetku studija obavljao je dušobrižničke službe u Bosni. Bio je pomoćnik župnika u Bijeloj i Varešu, župnik u Roškom Polju kod Duvna i u Podvučjaku, te vikar samostana u Kraljevoj Sutjesci. Sve svoje službe obavljao je revno i savjesno, a pogotovo se pokazao požrtvovan za vrijeme kuge u Bosni.

U 50. godini života fra Šimun je doživio viđenje. Ne zna se točno kakvo, poznato je samo da je imao viziju pakla. Posebno ga je potreslo što je u strašnom mjestu muka opazio nekog znanca kojeg je smatrao dobrim i sigurno spašenim. To ga se duboko dojmilo pa je od tada odlučio živjeti isključivo za Boga i misliti jedino na vječnost. Za njega je to viđenje bilo Božji poziv na nov i sasvim svet život. Kako bi to ostvario odlučio je otići u eremitorij (strogi samostan povučenosti) i živjeti pokorničkim životom. Tako je 1782. godine dozvolom provincijala fra Augustina Okića i biskupa fra Marka Dobretića, otišao živjeti u talijansko mjesto Ripatransone, u jedan od najstrožijih samostana toga vremena. Ubrzo je fra Šimun sve tamošnje redovnike nadmašio svojom pobožnošću, poniznošću i junačkim pokorničkim podvizima. Živio je u potpunoj samoći i povučenosti od svijeta. Djetinjom je ljubavlju ljubio Majku Božju, a častio ju je čitavim svojim bićem, imao je i tu milost da mu se Majka Božja ukazala više puta u kapelici, u kojoj je svaki dan molio. Zbog kreposnog življenja nazivali su ga: duša blažena i sveti čovjek.

Iako je samostan bio zatvorenog tipa, glas o njegovom svetom životu prodro je među puk. Kad je nakon 20 godina boravka u samostanu preminuo, po njegovu zagovoru počela su se događati mnoga čudesa i ozdravljenja. Pobožni je puk iz njegova lijesa izrezivao dijelove habita da bi ih imao kao relikviju. Tijelo mu je nekoliko godina nakon smrti bilo preneseno iz groba i pokopano u katedrali. Njegovo štovanje bilo je ugušeno 1799. godine prodiranjem revolucionarnih protucrkvenih ideja iz Francuske. Tek od 1860. godine postupak je obnovljen i trajao je do 1913. kada je zaustavljen ratnim događanjima.

U Bosni se na postupku proglašenja radilo vrlo malo, tek u novije vrijeme obnovljeno je sjećanje na fra Šimuna. Fra Šimun se danas časti kao časni sluga Božji. U franjevačkom samostanu u Dubravama otvorena je 10. listopada 2001. zbirka umjetnina, po Šimunu nazvana „Galerija Šimun.“ Time se želi obnoviti sjećanje na svetog čovjeka iz našeg zavičaja.

U subotu 11. svibnja 2019., u Franjevačkom samostanu Bezgrešnog začeća BDM u Dubravama kod Brčkog, obilježit će se "Šimunovo." Svečano misno slavlje u 11 sati, predslavi fra Nikica Vujica, definitor Bosne Srebrene.

 

Izvor: FpuB