Najave

Pridruži nam se

Želiš li biti franjevac Bosne Srebrene?
NA PUTU DO FRANJEVAŠTA
Fra Martin Nedić (1810-1895) – turkuša u habitu
27.5.2018.

Slavni fra Martin Nedić, prozvan od braće „turkušom u habitu“ zbog dobrog poznavanja turskog jezika, rođen je 1810. u Tolisi gdje je i umro 16. svibnja 1895. Službovao je kao učitelj franjevačkih kandidata u Sutjesci, zatim kao župnik, definitor i provincijal. Objavio je više djela u prozi i stihu. U dva maha putovao je u Carigrad i Beč tražeći rješenje za školovanje bogoslova Bosne Srebrene. Gajio je dobre odnose s đakovačkim biskupom Strossmayerom i pjevao pjesme njemu u čast.

Zaslužan je za smještaj franjevačkih kandidata u Đakovu te za osnutak samostana na Plehanu i u Tolisi i gradnju velebne toliške crkve. Građena je kroz 15 godina, a župljani su za nju dali, samo kroz prvih 7 godina, preko 26 000 nadnica. Bio je vrlo cijenjen i među nekatolicima. Sultan mu je podijelio tursko odlikovanje, a bečka akademija imenovala ga svojim počasnim članom. Evo kako Nedić piše o bosanskim dažbinama nakon što je izložio što je seljaku ostalo poslije davanja onog najvažnijeg:

»Iz ovoga ništa mora da on žive, mora prodati da uzme štogod novca da plati porez – 4 talira na godinu, jedan harač na mušku glavu – 15 gr osa, dvije cvancike što može se u carskom zdravlju rakie ili vina napiti (to se zove hamria) – 4 groša; što može duhan pušit (to se zove duhania) – tri groša i pol; što može svinjetinu jesti (to se zove beslema), pak imao krme pred kućom ili ne imao – još po jedan groš i sedam para od glave krmeće (to se viče – travarina); a ako šljiva što ispeče, to je baška dacija na kotao kako gdi priznaju (i to se zove kotlarina), a ako suši (šljive), mora davati treće i deseto gotove suhe a ne sirove. Tako duhan i tako dalje«.

Na fotografiji je bista fra Martina Nedića ispred toliškog samostana.

Izvor: FpuB