Bosna Srebrena

Braćo i sestre, danas je Cvjetnica, nedjelja muke Isusove.

Misna čitanja nam najbolje objašnjavaju što slavimo danas.

Na početku smo čitali Evanđelje o svečanom Isusovu ulasku u Jeruzalem, kad ga je narod oduševljeno dočekao kao svoga Kralja, a samo pet dana nakon toga isti taj narod ga je osudio na smrt i raspeo ga na križ, kao što smo čuli u Evanđelju po Luki.

S jedne strane to je bila velika tragedija – sa strane ljudi, koji ni jedan tjedan nisu ustrajali u vjernosti svome Bogu, a s druge strane – s Isusove strane, to je bilo najveće moguće svjedočanstvo Božje ljubavi i vjernosti prema svome narodu. A svega toga se mi sjećamo i sav taj događaj slavimo u jednoj jedinoj svetoj Misi.

Biblija nam kaže da je Bog stvorio čovjeka i postavio ga u Edenski Vrt, koji je bio prepun svakojakog voća, s ukusnim i zdravim plodovima. Između ostalog, tu je bilo i stablo života. Međutim, čovjek je jeo i plodove jednog jedinog zabranjenog voća, sa stabla razlikovanja dobra i zla. Zato je postao smrtan i izbačen je iz Edenskog Vrta, pa više nije mogao uživati ni voće sa stabla života, koje mu inače nije bilo zabranjeno.

Međutim, dobri i milosrdni Bog čovjeku želi život, a ne smrt. Stoga je on poslao svoga Sina, da nam on daruje plodove sa stabla života.

Da bismo mi mogli uživati te životvorne plodove, Isus se popeo na stablo života, a to je stablo njegov KRIŽ. On nam je s toga stabla dao svete plodove: oproštenje grijeha, opravdanje, pomirenje s nebeskim Ocem, radost, sreću i vječni život.

Štoviše, Isus nije htio da njegovo djelo spasenja završi s njegovom smrću, tako da plodove sa tog stabla života uživaju samo oni koji su mu u tom trenutku bili vjerni – a mi znamo da su u času Isusove smrti vjerni bili samo: Blažena Djevica Marija, sv. Ivan apostol, sv. Marija Magdalena i još par drugih žena. Isus je želio da plodovi njegova križa, tog veličanstvenog stabla života, služe svim ljudima, koji budu vjerovali u njega – sve do svršetka svijeta.

Upravo je zato on na svojoj Posljednjoj Večeri utemeljio sakrament presvete Euharistije, svetu Misu, kako bismo se na svakoj Misi mogli hraniti plodovima tog stabla života: Tijelom i Krvlju Kristovom, koji daju vječni život svima nama, koji vjerujemo u Isusa!

Stoga imajmo uvijek u vidu da je sveta Misa Edenski vrt, odnosno Zemaljski raj Novoga zavjeta, u kojem se Isus Krist svaki dan penje na to stablo života – penje se na svoj sveti Križ. Žrtvuje se i umire za naše spasenje. Daje svoj život za nas. Prolijeva svoju predragocjenu Krv za oproštenje naših grijeha i daje nam svoje sveto Tijelo kao hranu vječnoga života.

Mogućnost, koja je nama dana, da možemo svaki dan sudjelovati u svetoj Misi, jest izvanredan privilegij, koji malo tko ima, jer je Misa za nas vrelo života.

Nesudjelovanje na sv. Misi nedjeljom i zapovjednom svetkovinom, jest težak grijeh, zato što mi tako ostajemo bez hrane vječnoga života. Ostajemo pod vlašću smrti. Ugrožavamo svoje spasenje.

Stoga na svakoj misi imajmo u vidu da se u njoj sam Isus Krist žrtvuje za naše spasenje. Na nekrvan način se ponavlja spomen njegove muke i smrti za naše spasenje. I daju nam se plodovi vječnoga života, za koje moramo uvijek biti zahvalni Bogu. Nikad ne podcjenjujmo taj presveti Božji dar, jer bismo na taj način ugrozili svoje vječno spasenje. Amen.

fra Lovro Gavran